Dvije kamene kuće nekad su propadale i bile spremište, a danas u njima možete spavati usred dalmatinskog vinograda

Iznad Skradina, u mjestu Plastovo, na oko 230 metara nadmorske visine, vinova loza prekriva cijelu padinu. Položaj otvoren suncu, blizina mora i kamenito tlo daju tom kraju uvjete u kojima nastaju neka od najprepoznatljivijih vina obitelji Bibich, jedne od cjenjenijih hrvatskih vinarskih obitelji. Njihov najpoznatiji vinograd zove se Bas de Bas, a na njegovu rubu stoje dvije kamene kuće za goste u koje vas danas vodimo.

Vinograd se prostire na šest hektara, a u njemu rastu syrah, merlot i sauvignon blanc. Loza se uzgaja ekološki, a plodovi završavaju u boci koja nosi isto ime kao i vinograd. Iza vinarije stoji par koji grad i regiju poznaje do zadnjeg kamena. Alen Bibich vinar je koji je promijenio pogled na autohtonu sortu debit, a njegova supruga Vesna kuharica je čija kuhinja prati njegova vina. Svojedobno je njihov rad privukao čak i pažnju Anthonyja Bourdaina, pa su Skradin i Bibich završili u njegovoj emisiji No Reservations.

Kuće u vinogradu imaju skromno podrijetlo. Nekoć su služile čuvaru imanja i kao spremište, a s godinama su se pretvorile u ruševine. Obitelj je odlučila vratiti im život, a obnovu je povjerila arhitektu Zoranu Popoviću. Dvije građevine jednakih su gabarita, svaka s oko sto četvornih metara na dvije etaže, a izvorni kamen ostao je vidljiv izvana i iznutra. Popović je starim dalmatinskim zidovima dodao veliku staklenu stijenku, pa se granica između unutarnjeg prostora i vinograda gotovo gubi. Taj je zahvat bio želja vlasnika, koji su htjeli da se gosti ujutro bude među trsovima, a ne u zatvorenoj sobi.

Staklo otvara pitanje privatnosti, a odgovor je došao iz tehnologije. Pametno staklo uz pomoć daljinskog upravljača postaje neprozirno i zaklanja pogled izvana, pa gosti mogu birati između potpune otvorenosti i potpune zaštite. Većina će vjerojatno gledati vinograd, jer se pogled iz kreveta na redove loze u jutarnjem svjetlu teško nadmašuje.

Unutrašnje uređenje prepoznatljivo je djelo dizajnera Borisa Ružića. Prizemlje je rezervirano za dnevni boravak s kuhinjom, blagovaonicom i prostorom za odmor, a spavaća soba smjestila se na galeriji na katu. Čiste linije, prirodni materijali, neutralni tonovi s pokojim odvažnim naglaskom i pažljivo birana umjetnička djela daju prostoru mirnoću koja prati ritam vinograda izvan zidova. Jedna od dviju kuća ima dvije spavaće sobe, tako da imanje ukupno prima do šest gostiju.

Zanimljivo je i kako se imanje brine o sebi. Obje kuće potpuno su samostalne, a struju proizvode solarni paneli. Voda dolazi iz izvora koji se nalazi 75 metara ispod vinograda. Gradili su ih lokalni inženjeri od lokalnih materijala, kamena, pijeska, drva i željeza, pa je cijela građevina vjerna kraju u kojem stoji.

Između kuća prostire se zajednički bazen dug petnaestak metara, okružen terasama i dvorištima s kamenim zidovima. Svaka kuća ima svoj kutak za sjedenje, koji se po potrebi može zatvoriti staklom kada zapuše bura ili padne kiša. Do bazena se pruža travnjak s povrtnjakom i začinskim biljem, gdje gosti mogu uzeti ono što je sezona dala. Roštilj u vrtu podsjeća da je ovdje najbolje jesti polako i na otvorenom.

Lokacija je još jedan adut. Skradin je udaljen sedam kilometara, Šibenik dvadesetak, a Nacionalni park Krka, s vodopadima na dohvat ruke, dovoljno je blizu za jutarnju šetnju. Zadar, Trogir i Split smješteni su u krugu od sat vremena do sat i pol vožnje, što imanje čini dobrom polaznom točkom za upoznavanje Dalmacije.

Najbolji dio boravka događa se ipak u samom vinogradu. Tamo se čaša vina otvara uz pogled na lozu iz koje je nastalo, a nekoliko koraka dalje čeka vinarija Bibich s degustacijama i obrocima koje potpisuje Vesna Bibich. Inače bismo za ovakav autentičan doživljaj trebali putovati do Toskane, a sada je dovoljno stići do Plastova i prepustiti vinogradu da vam preuzme ostatak dana.