Britanac Karl 28 godina pješke obilazi svijet i upravo se vratio u domovinu. Preživio je džungle, hodao po ledu i preplivao dva mora

Plivao je kroz La Manche tri dana. Odmorio bi na brodu, koji se nije kretao, pa ponovo uskočio u more i nastavio. I uspio je: Karl Bushby 5. je listopada zakoračio na plažu Shakespeare nedaleko od Dovera i prvi put u 28 godina stupio na britansko tlo. Do tog trenutka, iza njega je bilo gotovo tri desetljeća, deseci tisuća prijeđenih kilometara, opasne džungle, zaleđena mora, pustinje, uhićenja i bezbrojne prepreke. Britanac koji je 1998. odlučio pješke prijeći svijet, bez korištenja prijevoznih sredstava, napokon se vratio u svoju domovinu!

Preostala mu je još posljednja etapa do rodnog grada Hulla, iz kojeg je krenuo 1998. godine, ali njegov pothvat koji je nazvao Goliath Expedition, već sada zvuči kao scenarij najuzbudljivijeg pustolovnog filma. O nevjerojatnoj avanturi Karla Bushbyja pisali smo krajem prošle godine, kad je još hodao europskim cestama prema kući. Danas 57-godišnji avanturist bliži se kraju pothvata koji je započeo kao mladić. O svojim je iskustvima, uspomenama i cijeni koju je platio za ostvarenje sna progovorio u velikom intervjuu za NPR.

Od prošle godine, kad smo pisali o njemu, hodao je pješke od Istanbula prema zapadu Europe. Kad je napokon došao do francuske obale, pred njim se pojavila posljednja velika prepreka: La Manche. Nadao se da će dobiti dopuštenje za pješački prolazak servisnim tunelom Eurotunela, ali zahtjev mu je odbijen zbog sigurnosnih razloga. Zato je odlučio plivati. Iako nije bio profesionalni plivač i nije prošao ozbiljne pripreme, početkom listopada ušao je u more.

Na engleskoj obali dočekali su ga članovi obitelji, prijatelji, ali i slavni redatelj Werner Herzog, koji snima dokumentarac o njegovoj nevjerojatnoj životnoj priči. Za BBC je poslije priznao da je već tijekom prvog sata plivanja počeo osjećati grčeve i sumnjati u vlastite mogućnosti. No nastavio je dalje, baš kao i toliko puta tijekom prethodnih 28 godina.

Premda je njegovo putovanje pothvat kojem se svijet divi, Karl ne skriva da je za ostvarenje sna platio visoku cijenu. Kad je krenuo na ekspediciju, njegov sin Adam bio je dječak. Danas je odrastao muškarac, a Bushby ima i unuku koju još nije upoznao.

Majku i sina tijekom godina vidio je tek nekoliko puta, kada su mu dolazili u posjet na različitim dijelovima svijeta. U razgovoru za NPR priznao je da njegove odluke nisu utjecale samo na njega, već i na ljude koje najviše voli. Drugima koji maštaju o velikim putovanjima savjetuje da svoje avanture ipak ograniče na razumno vrijeme jer višegodišnja izbivanja ostavljaju duboke posljedice na obiteljske odnose. Priznao je i da se, nakon gotovo tri desetljeća lutanja svijetom, u vlastitoj domovini više ne osjeća potpuno kao kod kuće. Ispričao je da ponovno upoznaje Englesku te da su mu tijekom godina pojedina mjesta u Meksiku i Kolumbiji djelovala više poput doma nego zemlja u kojoj je rođen.

Iako se nagađalo da je sve počelo zbog oklade u baru, u kojoj je tvrdio da može pješke obići cijeli svijet, sada je iznio drugačiju priču. Karl Bushby, tadašnji pripadnik britanske vojske, od oca je dobio rođendansku čestitku u kojoj se spominjao razgovor dvojice pripadnika britanskih specijalnih snaga. Raspravljali su o tome je li moguće pješice doći od Londona do New Yorka, preko Europe, Azije i zaleđenog Beringova prolaza. Karl je na zemljovidu je povukao liniju sve do krajnjeg juga Južne Amerike i donio odluku koja će mu obilježiti gotovo tri desetljeća života.

Prvog studenoga 1998. krenuo je iz čileanskog grada Punta Arenasa. Imao je 29 godina, nešto ušteđevine i kolica s osnovnom opremom. Postavio si je samo dva pravila: neće koristiti prijevozna sredstva kako bi napredovao na svojoj ruti i neće se vratiti kući dok do nje ne stigne vlastitim nogama. Procjenjivao je da će mu za cijeli pothvat trebati desetak godina. Nije ni slutio koliko će mu svijet puta promijeniti planove.

Njegova ruta vodila ga je preko Južne i Srednje Amerike, kroz sušne pustinje, visoke planine i nepregledne šume. Jedna od najopasnijih etapa čekala ga je na granici Kolumbije i Paname, u zloglasnom području Darién Gap. Ondje nema cestovne veze između dviju država, a početkom 2000-tih tim su područjem djelovale gerilske skupine, krijumčari droge i naoružane paravojne organizacije.

Bushby se kroz džunglu probijao skrivajući dokumente i opremu u odjeći, a nekoliko se puta našao i pred naoružanim ljudima. U razgovoru za NPR prisjetio se koliko je to područje bilo nepredvidljivo i opasno. No možda najveći izazov čekao ga je nekoliko godina poslije. Kad je stigao do Aljaske, odlučio je prijeći Beringov prolaz koji razdvaja Ameriku i Aziju. Budući da nije smio koristiti prijevoz, morao je čekati povoljne uvjete na zaleđenom moru.

U ožujku 2006. s francuskim avanturistom Dimitrijem Kiefferom krenuo je preko leda. Trebalo im je 14 dana da prijeđu prolaz, neprestano se boreći s hladnoćom, pukotinama i ledenim pločama koje su se pomicale. Bushby je taj prijelaz opisao kao ključni izazov cijele ekspedicije. Čak ni dolazak na rusko tlo nije značio kraj problema. Zbog nezakonitog prelaska granice obojica su uhićena.

Iako je već bio prešao najopasnije prirodne prepreke, pokazalo se da će mu najveće probleme zadavati birokracija. Financijska kriza 2008. ostavila ga je bez dijela sponzora, a 2012. Rusija mu je odbila izdati vizu. Uslijedile su godine čekanja, pregovaranja i pokušaja da nastavi putovanje bez kršenja svojih pravila.

Kad se napokon uspio probiti prema srednjoj Aziji, dočekala ga je pandemija, zatvaranje granica i nove geopolitičke prepreke. U jednom se trenutku činilo da je povratak kući gotovo nemoguć. A onda je 2024. donio još jednu nevjerojatnu odluku. Budući da kopnenim putem nije mogao nastaviti prema Europi, odlučio je preplivati Kaspijsko jezero.

S američkom avanturisticom Angelom Maxwell i dvojicom azerskih plivača krenuo je iz Kazahstana prema Azerbajdžanu. Ekspedicija je trajala 31 dan, a u vodi su proveli ukupno 132 sata. Prateća plovila služila su im za odmor i sigurnost, ali ne i za napredovanje na ruti. Kad su napokon stigli na drugu obalu, Karl je mogao nastaviti prema Europi.

Kad je početkom listopada stigao u Dover, do majčine kuće u Hullu ostalo mu je približno 400 kilometara. Cilj mu je završiti ekspediciju 1. studenoga 2026., točno 28 godina nakon što ju je započeo. U međuvremenu je njegova priča privukla pozornost svjetskih medija, a uz dokumentarni film Wernera Herzoga pripremaju se i novi projekti posvećeni ovoj nevjerojatnoj avanturi.

Očekivano, Bushby o završetku govori sa strepnjom. Nakon gotovo tri desetljeća u kojima je svaki dan imao isti cilj, nastaviti hodati i približiti se kući, priznaje da ga pomalo plaši trenutak u kojem više neće imati kamo krenuti. A ako je tijekom svih tih godina nešto naučio, onda je to, kaže, da je svijet mnogo bolje mjesto nego što često mislimo. Na svakom kontinentu pronalazio je ljude koji su ga hranili, pružali mu sklonište, pomagali u nevolji i omogućili da nastavi put.