Baka je obožavala suncokrete pa ih je djed nacrtao po cijeloj kući samo zbog nje! Danas u njihovoj hiži mogu prespavati i gosti

Ljubavno pismo ne mora uvijek biti napisano na papiru. Može imati drvene grede, prozore, vrata i zidove po kojima se godinama iscrtavaju cvjetovi i ornamenti. Jedna takva priča počela je sa starom zagorskom kućom koju su rastavili, prenijeli na drugo mjesto i ponovno sastavili. Zatim dolazi onaj najdirljiviji dio: Tomislavov djed je, slijedeći želje svoje supruge, počeo kuću ukrašavati i oslikavati.

To je bilo prvo što smo zamijetili na kući, upečatljivi izgled koji kao da potječe iz dječjih slikovnica ili Andersenovih bajki pa smo morali saznati priču iza svega toga jer je bilo očito da takav izgled nije slučajan. „Moja baka jako voli suncokrete pa ih je djed nacrtao po kući samo zbog nje“, odmah nam je otkrio Tomislav, koji je od njih naslijedio Žabinu hižu.

U nastavku razgovora saznajemo da je prije nekoliko godina Tomislavova baka prestala dolaziti u Pustodol zbog zdravstvenih razloga pa je svome unuku prepustila kuću, a on ju je zajedno sa svojom suprugom Jelenom odlučio urediti i iskoristiti za pokretanje vlastitog posla u turizmu.

„Skoro svaki vikend, već nekoliko godina, malo-pomalo, samostalno smo preuređivali i uređivali našu Žabinu hižicu koja je dobila naziv na temelju mog prezimena Žabjačan. Zbog blizine toplica shvatili smo da hiža i pripadajući posjed imaju dosta potencijala i odlučili smo to iskoristiti za turistički najam“, objasnio je Tomislav.

Žabina hiža tipična je drvena zagorska hiža koja je kupljena u Ivanić Gradu i, kao što smo napisali ranije, rastavljena je i dopremljena u Pustodol te je tamo ponovno sastavljena. Kad su se Jelena i Tomislav odlučili na preuređenje kuće, odmah su znali da će prije svega zadržati detalje koji su ostali od bake i djeda pa su se prvenstveno posvetili uređenju unutrašnjosti kuće. Hiža se prostire na 60 četvornih metara i ima dvije spavaće sobe, od kojih je jedna veća s bračnim krevetom, a druga manja, predviđena za djecu.

Što se tiče samog uređenja, najveću promjenu su doživjeli dnevni boravak i kuhinja, između kojih je srušen pregradni zid pa su spojeni u jednu otvorenu prostoriju. Novi dnevni prostor dobio je obnovljeni strop sa starim drvenim gredama, a uređena su i dva postojeća zida.

Jedan je obložen već korištenom ciglom koja je očišćena, osvježena i uglancana, dok je na drugom Tomislav sam postavio letve od jelovine. Brusio ih je i rezao jednu po jednu kako bi se što preciznije uklopile u zamišljenu cjelinu. Prostrana kupaonica, s druge strane, ostavljena je u zatečenom stanju kako bi se izbjegli nepotrebni dodatni troškovi.

Neke od najupečatljivijih stvari u hiži nisu kupljene nove, nego su pronađene, obnovljene ili izrađene kod kuće. Na Hreliću su, primjerice, pronašli starinski drveni stol za glačanje i postolje za šivaći stroj, a Tomislav ih je potom renovirao kako bi se uklopili u prostor. Sam je izradio i okvir bračnog kreveta te blagovaonski stol, a obnovio je i stare drvene predmete koji su već bili u kući.

Posebno mnogo vremena otišlo je na staru ciglu koju je danima brusio i čistio prije nego što ju je postavio na ulazu, oko kuće i iza peći. Takav način rada zapravo im je najdraži: što god mogu, naprave sami, a tek kada posao zahtijeva dodatne ruke ili znanje, zovu prijatelje ili lokalne majstore.

Žabjačani vrijedno uređuju i prostranu okućnicu tako da gosti imaju i dodatni sadržaj kada borave u kući. Trenutno na imanju ima nekoliko voćki s kojih slobodno mogu ubirati plodove, a tu je i povrtnjak u kojem je dostupno i povrće. U planu su također i zabavni sadržaji poput dječjeg igrališta i bazena od prirodnih materijala.

Koliko god često volimo reći da je neka kuća za najam prilika za novo iskustvo, a ne samo turistički izlet, Žabina hiža doista ima atmosferu koju smo rijetko gdje vidjeli. Nešto poput života kojem bi malo tko rekao „ne“. Nije to klasična kuća za najam, ovdje imate priliku prijeći u neku paralelnu stvarnost, gdje ste na odmoru, ali opet imate dojam kao da ste u svom domu ili jednostavno kod bake na selu.