Gdje se nalazi najveći sat s kukavicom na svijetu, velik kao kuća? U njega se može ući i vlastitim očima vidjeti ples gravitacije i utega koji ga pokreću

Sat s kukavicom definitivno je jedan od simbola Njemačke, preciznije tamošnjeg područja Schwarzwald, u prijevodu Crne šume. Simpatična je to – i zabavna – rukotvorina koja je stekla poklonike diljem cijelog svijeta, kojoj su danas čak posvećivani i muzeji… No, jeste li znali da je ljubav prema njima (ili zanimanje za iste) dovela do toga da danas postoje doista gigantski satovi s kukavicom, veliki kao kuća?

Jedan takav, koji je u Guinnessovoj knjizi rekorda zaveden još 1997. godine kao najveći na svijetu, nalazi se upravo u ‘rodnom kraju’ sata s kukavicom, u Schwarzwaldu, u mjestu Triberg te je dio Eble Uhren-Parka. Radovi na tom gorostasnom satu s kukavicom koji je doslovno velik kao kuća, završili su 1994., nakon dugih pet godina, a nekoliko godina kasnije postao je i službeni Guinnessov rekorder.

Dimenzije su mu impresivne. Sam satni mehanizam visok je 4,5 metara, a teži šest tona. Sama kukavica ima 150 kilograma, a njihalo je dugo osam metara, piše Atlas Obscura. U gigantski sat s kukavicom može se i ući te vlastitim očima vidjeti ples gravitacije i utega koji ga pokreću.

Naravno, nije ni izbliza jedini takav. Ogromnih satova s kukavicom ima po cijelom svijetu, a kad se malo zagrebe ispod površine, u nevjerojatni svijet satova s kukavicom, nije čudno zašto neki ljudi ili pak zajednice postanu fascinirane s njima, do mjere da grade one veličine kuće. Najstariji zapisi o mehanizmu koji bismo danas zvali ‘sat s kukavicom’ sežu u 1600-te godine, a prvi su ih počeli izrađivati poljoprivrednici na području Crne šume, navodno van sezone, u zimskim mjesecima, kao dodatan izvor prihoda. Proizvodnja satova se posebno zahuktala 1700-tih godina.

Danas satovi s kukavicom, ako govorimo o istinskom, originalnom i kvalitetnom proizvodu, podliježu certifikaciji i moraju zadovoljiti specifične uvjete da bi se smatrali pravim, tradicionalnim satovima s kukavicom. Moraju biti mehanički i moraju biti izrađeni ručno, i to od drveta s područja Crne šume. Za one kojima je to ‘previše’, uvijek postoje i modernizirane i stilizirane verzije, a može ih se gledati i iz daljine, primjerice upravo u Tribergu.