Znate li koji je nacionalni cvijet Hrvatske? Simbol je mira među narodima, često ga se povezuje s božanskim i može narasti do jednog metra visine

Imate li možda neki omiljeni cvijet? Neki koji vam, kad vidite njegove latice ili osjetite njegov miris, ‘namjesti’ osmijeh na lice i ono se ozari? Ako je taj cvijet često viđen i popularni iris, odnosno perunika, morate znati još jednu stvar – imate isti omiljeni cvijet kao i Hrvatska. Naime, upravo je iris, odnosno perunika nacionalni cvijet Hrvatske, a ovo je priča o tome kako je on to, zašto i kada točno postao.

Iris je hrvatskim nacionalnim cvijetom postao 2000. godine. Naime, uoči izložbe cvijeća u Japanu shvatilo se da Hrvatska nema svoj nacionalni cvijet te se kao kandidat pojavila perunika, među ostalim zbog svoje ukorijenjenosti u život i povijest Hrvatske, ali i rasprostranjenosti. Takvim ga je proglasila Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, i to pod sloganom „Cvijet u svakom kutku svijeta, cvijet shvaćen kao simbol mira među narodima”.

Iris doista nije najrjeđa bilja na svijetu. Rasprostranjena je posvuda, no time je njezina važnost veća. Naime, brojne zemlje i narodi pridavali su joj svakojaka svojstva i značenja, često je povezujući s božanskim. Primjerice, u drevnom Egiptu, žezla faraona bila su u obliku cvijeta irisa. U grčkoj pak je mitologiji to ime, Iris (ili Irida) nosila glasnica boginja koja je, služeći se dugom, prenosila poruke bogova na zemlju. gdje god bi dugom dotakla tlo izrastao bi iris, uvijek druge boje.

Nije nebitna ni boja irisa. Ljubičasta perunika je tako simbol mudrosti, plava nade i vjere, žuta strasti, bijela čistoće… Isto tako, iris je i u općenitom smislu često smatran simbolom mudrosti i hrabrosti, a ponekad i ponovnog rođenja. Čak simbolizira i Sveto Trojstvo.

No, poznat je i iris u slavnoj mitologiji. Primjerice, upravo od tamo potječe naziv perunika. To se ime veže uz staroslavenskog boga Peruna, odnosno njegovu suprugu Peruniku. No, primjerice, Perun, za razliku od Iris, perunike nije ‘sadio’ dugom, nego munjama – gdje bi njegova munja dotakla tlo niknuo bi cvijet. Ta povezanost s božanskim, na području Hrvatske ogleda se u još dva naziva te biljke. Primjerice, na kajkavštini je božica Perunika Ljelja, a cvijet ljeljuja. Na području Dubrovnika peruniku ili iris zovu bogiša.

Danas je poznato oko 300 vrata irisa, a u Hrvatskoj raste njih ukupno 12 samoniklih. Kao staništa, jer na njima rastu vrste perunike koje su endemi – i to hrvatska perunika (Iris croatica), ilirska perunika (Iris illyrica) i močvarna perunika (Iris pseudacorus) – posebno su poznato Samoborsko gorje te Nacionalni park Krka. No, diljem naše zemlje poznata je po nizu drugih imena, primjerice modri ljiljan, mačinac, sablja, nožan, ali i aleluja ili pak cvit nebeski…

Što se tiče same perunike, odnosno irisa, cvjetovi se dijele na bradate i one bez brade, odnosno one koje na laticama, odnosno točnije rečeno svojim obojenim listićima, imaju dlačice. Općenito govoreći, nekako se uvriježilo da se irisi koji imaju tu bradu nazivaju perunikama, dok su ‘golobradi’ samo iris. Perunike inače cvatu od ranog proljeća do kasno u jesen, a najčešće dolaze u nijansama plave. Nakon te, najčešće je boja bijela, pa žuta, a zatim ljubičasta i crvena. Mogu narasti do jednog metra ili pak biti samo nekoliko centimetara visoki.