U okolici Siska ova obitelj uzgaja više od 50 vrsta voća i povrća: “Kad smo krenuli s ekološkim pristupom, svi su mislili da smo ludi”

„Mi smo Veselići, sasvim obična obitelj koja živi i radi na danas malo neuobičajen način“, kažu za sebe. Moramo se složiti. Ova obitelj iz okolice Siska već se više od 20 godina bavi ekološkom proizvodnjom povrća i voća. Njihova je statistika zavidna: više od 100 hektara zemlje te preko 50 vrsta eko povrća i voća. O tome kako su uopće krenuli ekološkim vodama i kako im izgleda svakodnevica na OPG Veselić u Novom Selu Palanječkom razgovarali smo s Ivonom Veselić Bila. Ona nas je vratila u 2005. godinu.

Upravo su te godine njezini roditelji, Goran i Tihana, krenuli u ekološku proizvodnju, s uzgojem jagoda. No, OPG otvorili su dvije godine ranije i u biti imali jednu sasvim drugačiju ideju usjeva. „Prije jagoda su imali duhan. Nekako je uzgoj duhana došao u selo i u ovaj kraj i to je bio klasični otkup. Mojima se činilo da bi to mogli uzgajati uz redovan posao, no kad su vidjeli sve te upute i preparate kojima su se usjevi trebali tretirati, smrznuli su se… Shvatili su da to ne mogu raditi i odlučili da će krenuti s uzgojem neke druge kulture. To su bile jagode, koje su baš postale popularne“, prepričava Ivona.

Njihova ideja o ekološkom uzgoju jagoda bila je dočekana sa skepsom. Svi su smatrali da će doživjeti propast, uvjereni da je konvencionalni put uzgoja jagoda jedino rješenje. No, njezini su se puno educirali i istraživali, osnovali su i udrugu ekoloških proizvođača, općenito nastojali dovesti ekološku proizvodnju u svoj kraj. Zaživio je i njihov uzgoj jagoda, iako su odabrali jednu od najtežih kultura za svoje početke.

„To je jedna od kultura koja se najviše tretira kako bi što prije narasla i nabubrila. Jako su osjetljive na odnose kiše i sunca, a dolaze baš u proljeće. Isto tako lako odu u gnjilež i trulež“, pojašnjava. No, isto tako dodaje, razlika u kvaliteti okusa i mirisa je više nego vidljiva, kao i izostanak alergija na jagode koje su u biti reakcija na preparate kojima se jagode tretiraju u konvencionalnom uzgoju i proizvodnji.

U radu OPG-a sudjeluje cijela obitelj, kaže Ivona. Njezin brat Ivan nositelj je OPG-a koji je svojedobno proglašen i najboljim mladim poljoprivrednikom Hrvatske. On je na poljima, pojašnjava Ivona, vezan je uz traktore, sjetvu, žetvu, oranje, kultiviranje, odlučuje što će se sijati i brine o plodoredima. On je uostalom i agronom. Njegova supruga Ana slaže košarice za kućne dostave, bavi se računima i otpremnicama.

Ona, Ivona, završila je ekonomiju i marketing, zadužena je za prodaju i marketing, društvene mreže, a vodi i zakonski dio, odnosno pazi da je njihovo poslovanje u skladu sa zakonom. Tata Goran je zadužen za dostave, brine o navodnjavanju i radi na traktoru s Ivanom, a mama Tihana, uz svoj posao, vodi proizvodni dio vezan uz povrće, primjerice planiranje sadnje i sadnju. Isto tako, organizira i raspoređuje radnike te vodi brigu o njima i cjelokupnoj organizaciji. „Svatko je pronašao svoj doprinos. Nije to baš samo tako da staviš u zemlju i naraste…“, govori Ivona. Osim njih, na OPG-u im pomažu i radnici, što stalni što sezonski. Neki od njih su s njima već 12 godina, a već nekoliko godina za njih rade i Nepalka Indra i njezin suprug. Kod njih radi i bračni par iz Ukrajine.

Od početaka njezinih roditelja, koji su bili dočekivani s rečenicama “što izmišljate”, “ludi ste” i “ništa neće biti od toga”, pa do danas mnogo se toga promijenilo, govori Ivona. Danas ekološki uzgoj nalazi mjesto pod suncem, sve je traženiji i sve više ljudi ga cijeni. Danas im, isto tako, više nije problem ostvariti suradnju s dućanima, što je nekada bilo komplicirano. „Sve više ljudi shvaća koliko je to bitno, shvaća da treba poštivati prirodni bioritam, sezonalnost i kulture koje rastu u ovom podneblju. Iz tog se prirodno onda izvuče najbolje… Zato kada netko kaže ‘skupo’ možda to baš i nije tako jer je jedna naša rajčica ili rajčica iz ekološkog uzgoja općenito sigurno nutritivno vrijedna kao dvije ili tri konvencionalne, a da ne govorimo da se osjeti i intenzivna razlika u okusu“, govori.

Iako imaju 100 hektara površine, nije sve pod povrćem, pojašnjava Ivona. Imaju dosta žitnih kultura, a puno zemlje je i pod travno-djetelinskim smjesama radi plodoreda. „To je bitno u ekološkoj poljoprivredi, ne iscrpljujemo zemlju s istim kulturama nego uvijek gledamo koja je tamo prethodno rasla. Svaka biljka nešto iz zemlje uzme i nešto joj da, gledamo da jedna biljka nadopunjuje drugu. Djetelina pusti dušika i onda, nakon nje, idu biljke koja trebaju dušik da bi bolje rasle, primjerice kupusnjače. Ne koristimo umjetna gnojiva, nego razmišljamo unaprijed i po dvije godine koja biljka prethodi kojoj. Isto tako, i da jedna drugu štiti. Sve to ima svoje u prirodi. Ne špricamo kojekakvim kemijskim sredstvima, već koristimo biljne pripravke, od koprive, preslice, gaveza, raznih algi… Kod nas se dosta toga kopa i ručno te ručno plijevi, a nekada trava i zaštiti od suše pa je pustimo… Nema kemijskih herbicida, nego imaš ili motiku ili pustiš pa kako koja biljka bude“, govori Ivona.

Što se tiče prinosa, oni su manji nego u konvencionalnoj proizvodnji. Isto tako, plodovi budu raznih oblika i veličina. Manji prinosi nastoje se kompenzirati s cijenom, no ni to nije dovoljno. „Ako se gleda financijski, isplativije je raditi na drugi način… No, ovo je stil života i priča koju mi želimo, zato nas i nema toliko puno. Moraš vjerovati u to i živjeti to da bi to funkcioniralo“, govori Ivona za ekološku proizvodnju.

Nekada su se bavili i seoskim turizmom, no od toga su odustali jer je, kaže Ivona iskreno, jednostavno bilo previše. Ponekad, u suradnji sa školama ili pak fakultetima, organiziraju edukativni obilazak imanja, no u principu koncentrirani su na proizvodnju voća i povrća. Imaju i svoje vlastite prerađevine koje rade u malom pogonu za preradu voća i povrća. „To nam je isto bitno, primjerice ako ne prodaš odmah ili previše toga dozre u isto vrijeme i ne može se skladištiti. To je isto jedan od načina kako funkcionirati u ekološkoj proizvodnji, kako iskoristiti to što imaš, prirodni ritam ili pak proizvode koji nisu prva klasa. Nije svaka mrkva ravna, no za sok ni ne mora biti ravna kao kad ide u dućan“, govori Ivona. Proizvode pekmeze i džemove, ajvar i sokove, među ostalim nagrađivani sok od rajčice.

Glavno su im tržište Zagreb i okolica gdje su svake srijede i dostavljaju na kućni prag. Berba je ujutro, pakira se do 13 sati, a zatim kreće dostava koja traje do 20 sati navečer. „I to je super. Sve je isti dan, ubrano svježe i to bude stvarno lijepo i odlična kvaliteta“, govori. Ne staju ni zimi, no tada na kućni prag dostavljaju ekološki uzgojene zimske kulture.