Probali smo jednu od najboljih pizza u Hrvatskoj! Tijesto rade s termalnom vodom i fermentiraju ga 96 sati, a rezultat nas je potpuno oduševio

Varaždinske Toplice jedno su od onih mjesta koje ljudi odmah prepoznaju po imenu, prije svega zahvaljujući termalnoj vodi. Za razliku od brojnih drugih odredišta gdje se ljekovita svojstva vode koristi isključivo u promotivne turističke svrhe, ovdje je ona zaista dio svakodnevice. Dovoljno je reći da ju stanovnici mogu natočiti iz ulične pipe i popiti usput. No, ono što nas je potaknulo na posjet Varaždinskim Toplicama nije voda koja se ovdje pije, ili ona koja liječi sve veći broj ljudi, već ona koja završava u tijestu za pizzu. Naime, u samom središtu ovog slikovitog mjesta, udaljenog tek nekoliko minuta od Varaždina, nalazi se pizzerija Bernarda koja upravo tu termalnu vodu koristi za pripremu svog tijesta. Odlučili smo ih posjetiti tijekom opuštenog nedjeljnog izleta po varaždinskom kraju, provjeriti što stoji iza sve veće popularnosti ove pizzerije i je li zaista posebna koliko se posljednjih godina priča.

Odgovor ćemo odmah dati na početku. Zaista je posebna! Ono što pizzeriju Bernarda izdvaja od drugih su pomno birani sastojci i jedinstvena filozofija pripreme od koje ne odstupaju od samih početka. Naime, kako smo saznali u lokalu, tijesto se ovdje radi s topličkom termalnom vodom. Zvuči ludo, no vlasnici redovito odlaze po toplu vodu na izvor, hlade je i koriste za pripremu tijesta koje se potom fermentira 72 do 96 sati. Takva dugotrajna, hladna fermentacija daje tijestu prozračnost, elastičnost i blagu žilavost, upravo ono što tražimo kad kažemo „savršeno tijesto“.

Uz to, peć u kojoj se peku pizze stigla je direktno iz Napulja, a dio sastojaka dolazi s malih OPG-ova iz varaždinskog kraja ili iz vlastitog uzgoja, dok se, što nije manje bitna stvar, ostatak uvozi iz magične Italije. Ova kombinacija tradicije, lokalnog i talijanskog itekako se osjeti u svakom zalogaju.

Odlučili smo probati tri pizze koje su nam se učinile kao dobar presjek onoga što pizzerija Bernarda nudi, od klasičnog pristupa do nečeg malo ambicioznijeg. Krenuli smo s pizzom Bresaola e Burrata (15,90 eura), koja na prvi pogled izgleda kao da je složena za fotografiranje: uredna, atraktivna, sa središnjom kuglom burrate koja sjedi poput tihe zvijezde. Bresaola je bila lijepo rezana, nimalo žilava, a okusom taman slana da ne uguši sve ostalo. Rukola je tu s razlogom, daje malo svježine i gorkaste note koje odlično zaokružuju cijelu priču. Kap aceta balsamica i cvijet soli samo potvrđuju da se o svakom detalju razmišljalo.

Druga na redu bila je Prosciutto (13,50 eura). Naizgled jednostavna, ali izvedbom vrlo uvjerljiva. Tijesto je bilo besprijekorno pečeno, s idealnim omjerom hrskavosti i elastičnosti, dok je pršut bio kvalitetan, suh, ali ne previše slan. Masline su bile mesnate i aromatične, a rukola i Grana Padano nisu služili kao dekoracija, već kao promišljen dodatak koji zaokružuje okus.

I na kraju Quattro stagioni (12,00 eura). Klasičar s četiri elementa koji ovdje ne konkuriraju jedan drugome, već djeluju kao skladan kvartet. Šampinjoni su bili svježi, ne iz konzerve, šunka diskretna, povrće sa žara s okusom kao iz neke poznate pečenjare, a morski plodovi pravo iznenađenje: mekani, termički pogođeni i nenametljivi. Niti jedan sastojak nije upao u zamku pretjerivanja, što je kod ovakvih pizza prava rijetkost.

Jedina zamjerka bila je vizualnog karaktera. Naime, na prvi pogled djelovala je pomalo „vodenasto“, kao da je umaka od rajčice bilo nešto više nego što bi trebalo. Zbog toga je prilikom rezanja i konzumacije zahtijevala malo više pažnje. Ipak, taj početni dojam brzo je nadomjestila uravnoteženost okusa i kvalitetno pripremljeni sastojci koji su, unatoč toj sitnoj tehničkoj nepreciznosti, ostavili vrlo dobar dojam.

Sve u svemu, tri različite pizze, tri jasna karaktera, a zajednički nazivnik im je tijesto koje sve nosi. Lagano, elastično, s dovoljno tijela da podnese i kremastu burratu i četiri godišnja doba bez da se raspadne. Cijene nisu niske, ali nisu ni nategnute. S obzirom na sve, djeluju pošteno. I još nešto: pizze nisu „natrpane“. Svaka ima mjeru. Nisam imao dojam da je kuhar bio nesiguran pa odlučio staviti svega više. Točno se zna što ide, zašto i koliko. A kad uz to dodate činjenicu da tijesto fermentira gotovo četiri dana, da dolazi iz termalne vode koju možete i popiti, onda znate da ovdje niste došli samo na pizzu. Došli ste na iskustvo.

I dok je fokus većine gostiju na pizzama, valja spomenuti i sve ostalo što čini boravak u Bernardi potpunim. Naime, pizzerija ima prostranu terasu na otvorenom, ugodnu i nenametljivu, idealnu za duga popodneva i večeri u dobrom društvu. Pića su priča za sebe: kokteli su iznenađujuće dobro složeni, a izbor vina i piva dovoljno širok da zadovolji i one zahtjevnije. Ako vas sve do sada nije osvojilo, možda će deserti! Ponuda je zanimljiva i originalna, a posebnu pažnju zaslužuje Toplička kupališna torta!