Svima koji nemaju novca Marina u svom kafiću u Međimurju nudi besplatnu kavu ili čaj: “Nećemo vas pitati zašto ni osuđivati”

Ako nekome ne možeš pomoći, nemoj mu ni odmoći, kaže nam Marina Horvat, vlasnica caffe bara Zagorka u Šandorovcu kraj Čakovca o kojem svi pričaju

Foto: Caffe bar Zagorka/Facebook, Privatni album
Želim da mi Google češće preporučuje Putni Kofer

Neprestano nekamo žurimo. Između posla, svakodnevnih briga i obiteljskih obveza često nemamo vremena ni za sebe, a kamoli za ljude oko nas. Sve se rjeđe zaustavljamo kako bismo nekoga pitali kako je, saslušali ga ili mu jednostavno poklonili malo pažnje. Poruke na mobitelima zamijenile su duge razgovore, a susreti uživo odgađaju se za neki drugi put. Kao da smo zaboravili koliko malo zapravo treba da bismo nekome uljepšali dan. Ponekad je dovoljna samo topla riječ, osmijeh ili obična šalica kave. Na to nas je ovih dana podsjetila priča iz međimurskog mjesta Šandorovec blizu Čakovca. Ondje se, naime, nalazi caffe bar Zagorka, koji je jednom objavom na Facebooku osvojio srca ljudi diljem Hrvatske, ali i šire. Iza nje stoji 40-godišnja Marina Horvat, čije su riječi pokrenule val dobrote i pokazale nam što znači biti čovjek s velikim Č.

MISLILA JE DA ĆE NJEZINU PORUKU VIDJETI TEK NEKOLIKO LJUDI IZ MJESTA I OKOLICE

”Dragi naši, ako se ikad nađete u situaciji da nemate novca za kavu, čaj ili neki drugi bezalkoholni topli napitak, a poželite malo predahnuti, ugrijati se ili jednostavno sjesti među ljude: naša vrata su vam otvorena. Nećemo vas pitati zašto, nećemo vas osuđivati i ne morate se opravdavati. Jer vjerujemo da nitko ne bi smio biti žedan, gladan ili sam samo zato što trenutačno nema novca. Dobrota ne košta ništa, a nekome može značiti jako puno. Kod nas ste dobrodošli. Uvijek”, stoji u statusu caffe bara Zagorka koji se munjevito proširio društvenim mrežama.

Iako je Marina mislila da će njezinu poruku vidjeti tek nekoliko ljudi iz mjesta i okolice, dogodilo se nešto što nije mogla ni zamisliti. Objava je u samo nekoliko dana prikupila više od 350.000 pregleda, a podrška je počela stizati sa svih strana. ”Stvarno nisam očekivala takve reakcije. Nije mi bila namjera privlačiti pozornost. Javljaju mi se ljudi iz čitave Hrvatske, čak me kontaktirala i jedna novinarka iz Makedonije. Bez riječi sam”, ispričala nam je u telefonskom razgovoru vlasnica Zagorke.

MNOGI TEŠKO SPAJAJU KRAJ S KRAJEM, POSEBNO STARIJE OSOBE I UMIROVLJENICI

Kafić u Šandorovcu otvorila je tek prije tri mjeseca. Marina je inače iz okolice Varaždina, po struci je tehničarka zaštite osoba i imovine, a prije ugostiteljstva radila je u trgovini. Jednostavno voli ljude i kontakt s njima oduvijek joj je bio jako važan. Na ideju o besplatnim toplim napitcima potaknuli su je svakodnevni susreti, razgovori i životne priče ljudi koji teško spajaju kraj s krajem, posebno starijih osoba i umirovljenika.

”Neki s 200, 300 ili 400 eura moraju izdržati čitav mjesec. Uz režije, lijekove i svakodnevne troškove, mnogima na kraju ne ostane ni za najosnovnije stvari”, govori Marina. U njezin kafić često znaju navratiti stariji mještani, sjednu zajedno, razgovaraju i prisjećaju se mladosti, ali i vremena kad su se ljudi puno više družili i pomagali jedni drugima. ”Nitko više nema vremena ni za koga. Nekad se možda i više radilo, po poljima i oko kuće, ali kad je nekome trebala pomoć, čitavo selo odmah bi priskočilo. Danas je, nažalost, velika stvar vidjeti da netko nekome pomaže”, kaže Marina.

NI NE RAZMIŠLJA O MOGUĆNOSTI DA BI NETKO ZLOUPOTRIJEBIO NJEZINU DOBROTU

Skromna kakva jest, Marina u svojoj inicijativi ne vidi ništa posebno. Svjesna je da nije sve u novcu i da ljudima, posebno onima koji žive sami, najviše nedostaju društvo, razgovor i osjećaj pripadanja. ”Ta jedna kava nekome će možda uljepšati ne dan, nego tjedan. Sjest će, razgovarati s drugima, prisjetiti se nekih događaja… Nama je to sitnica, nekoliko eura, a nekome može značiti jako puno”, objašnjava naša sugovornica.

O mogućnosti da bi netko mogao zloupotrijebiti njezinu dobrotu ni ne razmišlja. Vjeruje da će se uvijek naći netko tko će drugome platiti piće. ”A ako se i ne nađe, platit ću ga ja. Pa nije jedna kava sav novac ovog svijeta”, naglašava Marina, koja i izvan kafića rado izlazi ususret starijim susjedima. Neki od njih nemaju automobil pa im ona, kako do trgovine ili ljekarne ne bi morali ići biciklom, usput obavi kupnju i donese im sve što im treba. ”Meni to nije nikakav problem, a njima zaista puno znači”, kaže.

VJERUJE DA SE KROZ TAKVE MALE GESTE RAĐAJU PRIJATELJSTVA ZA ČITAV ŽIVOT

A onda izgovara riječi koje najbolje opisuju njezinu životnu filozofiju: ”Ako nekome ne možeš pomoći, nemoj mu ni odmoći. A ako ti ne možeš pomoći, možda poznaješ nekoga tko može. Uvijek postoji način”. Marina vjeruje da se kroz takve male geste rađaju prijateljstva za čitav život. ”Nikad ne znaš koga ćeš sresti i kad će ti netko zatrebati”, govori. Njezina objava na Facebook stranici caffe bara Zagorka potaknula je i druge na slične geste: neki su ponudili platiti kavu nepoznatim ljudima, drugi poslati novac ili jednostavno doći u Zagorku i podržati njezinu inicijativu.

Marina u međuvremenu priprema otvaranje još jednog kafića, nedaleko od Zagorke u Šandorovcu. Nada se da će novi lokal početi raditi do kraja godine. Unatoč velikoj pozornosti koju je privukla, ne smatra da je učinila išta izvanredno. Za nju je pomaganje drugima nešto sasvim prirodno, a ugostiteljstvo posao u kojem uživa jer voli ljude i druženje. Možda nas je baš zato njezina priča toliko dirnula. U vremenu u kojem se sve mjeri novcem, uspjehom i brojem pratitelja podsjetila nas je na ono što često zaboravljamo: da čovjeku ponekad ne treba puno. Samo malo topline, razumijevanja i osjećaj da nije sam. A u caffe baru Zagorka sve to odnedavno započinje uz jednu šalicu kave ili vrućeg čaja.

Pročitajte još