U blizini Karlovca dva brata vode dva restorana udaljena 500 metara: u jednom vladaju pastrva i smuđ, a u drugom spring rolice i tuna poke

U Donjem Zvečaju, mjestu u kojem je gospodarica života prelijepa rijeka Mrežnica, isplela se kroz proteklih nekoliko desetljeća jedna vrlo zanimljiva gastro priča. Dvoje je glavnih junaka: zovu se Restoran DP i Mrežnička kuća. A u pozadini te priče, čiji je podnaslov ‘lokalno i ukusno’, jedna obitelj, odnosno dva brata, Dalibor i Petar Vukmanić. Dugo se gradilo to sada uspješno ugostiteljsko obiteljsko carstvo, ispunjeno žamorom ljudi i primamljivim mirisima hrane. Danas je rado posjećena adresa ljubitelja hrane i prirode, ali i jedan od najboljih primjera kako mogu izgledati restorani na Mrežnici.

S Daliborom Vukmanićem imali smo prilike pričati nedavno, tijekom posjeta Karlovačkoj županiji. Razgovor smo vodili uz samu obalu Mrežnice, udaljeni od njezina zelenoplavog toka, ali i pokoje patkica i kornjače u njoj, najviše dva metra. Stolovi i ležaljke postavljene na zelenom travnjaku oko nas bili su puni i zauzeti, no atmosfera je bila nadasve opuštena. Livadom su trčkarala i djeca, njihovi su roditelji međusobno opušteno pričali… Sama Mrežnica bila je još prehladna za skok, no jela, koja su bila glavna tema našeg razgovora, a koja su stigla na naš stol, vruća…

Bilo je to ugodno vrijeme provedeno u tzv. Dnevnom boravku na Mrežnici, samo jednom od nekoliko dnevnih boravaka na rijekama u Karlovačkoj županiji. Dalibor, ili Dado kako ga zovu, kojem se smiješak, dobili smo dojam, nikada ne skida s lica, ‘odveo’ nas je na početke njihove obiteljske ugostiteljske priče, koja vrlo lako, ako tražite mjesto za izlet i ukusni zalogaj, može postati i vaša. Oni sežu u 1992. godinu, na mjesto gdje i danas stoji DP Restoran, koji uostalom nosi i ime po inicijalima dvojice braće.

No, Restoran DP tada nije izgledao kao što izgleda danas. Isprva je bio tek kafić kojeg su osnovali njegovi roditelji. No, kako se on nalazio uz prometnu cestu, svi koji bi stali tamo želeći predahnuti pitali bi ih imali li nešto i za pojesti. I tako su, priča Dalibor dalje, njihovi roditelji otvorili pečenjaru u kojoj su nudili roštilj i ćevapčiće. Isprva su imali samo terasu sa suncobranima, no onda je došla jesen pa su napravili i zatvorenu terasu. A kad su već napravili i to, u ponudi su se morala naći i kuhana jela, nešto na žlicu, prisjeća se…

Posao se s vremenom širio, dodali su mu i smještajne kapacitete. No, onda se dogodila još jedna prekretnica: gradnja autoputa. To je značilo gubitak tranzitnih gostiju i vrijeme za novu prilagodbu. Osnovali su prvo turističku agenciju, u sklopu koje su nudili rafting, a onda prije 18 godina nastaje i Mrežnička kuća, u dvorištu koje smo i slušali Dalibora kako se prisjeća svih tih detalja iz prošlosti.

Isprva su Mrežničku kuću, govori, iznajmljivali kao kuću za odmor, tamo su se organizirala i vjenčanja i slične svečanosti, no na kraju su u sklopu nje odlučili otvoriti i restoran, dok je pandemija rezultirala i time da upravo Mrežnička kuća postane mjesto održavanja koncepta Dnevnog boravka na mrežnici. Kao i Restoranu DP, i Mrežnička kuća ima opciju noćenja, no mi smo se ponovno prvenstveno držali hrane. I zanimljivog gastronomskog koncepta koji nude u svojim ugostiteljskim objektima.

Naime, Restoran DP i Mrežnička kuća možda su udaljeni 500-tinjak metara, no razlikuju se po nekoliko karakteristika. Restoran DP nalazi se uz cestu, jelovnik je u njemu nešto tradicionalniji, objašnjava Dalibor. Na njemu se nalazi pastrva, smuđ, divljač, mesne plate. Ima tu i izdašnijih juha, primjerice one od vrganja. Dolje, uz samu rijeku, u Mrežničkoj kući, jelovnik je ‘svjetski’. Njemu je također na neki način kumovala pandemija, govori. Ljudi tada nisu baš mogli putovati, pa su oni svoje goste htjeli odvesti na putovanje hranom, odnosno odlučili su svijet donijeti njima.

U Mrežničkoj kući može se, dakle, uživati u svojevrsnom fusion konceptu, svjetskim jelima s domaćim pomakom. Pronaći ćete na tamošnjem jelovniku osim burgera, spring rolice, wok, gyoze, bao bunse s pulled porkom, tuna poke, kung pao… Jelovnik vodi, dojma smo, na sve strane svijeta, ali opet nekako vraća i kući, primjerice u čipsom od šarana. Deserti također predstavljaju zanimljivo putovanje. Baš kao i općenito njihova gastronomska ponuda koju neprestano, kažu, pokušavaju obogatiti novim jelima. Samo jedna stvar ostaje ista, dodaju, a to je upotreba lokalnih, domaćih namirnica.