Kušali smo najneobičniji ‘ćevap’ na svijetu koji se ne radi od mljevenog mesa! Priprema se samo u jednom dijelu Hrvatske

Kad se spomenu ćevapi, svatko u Hrvatskoj i okolnim državama ima, čini se, svoj stav i mišljenje o tome kakvi moraju biti, gdje su najbolji, kako im najbolje ispeći… Zato nas je prilično zabavilo jelo koje smo probali prije nekoliko dana, a koje hrabro nosi isto ime kao i vjerojatno najpopularnije meso s roštilja. Iločki ćevap priprema se, kako mu ime i govori, u Iloku, najistočnijeg gradu Hrvatske, a s mljevenim mesom i roštiljem nema baš nikakve veze!

Iločki ćevap jelo je koje se radi od svinjetine, naš je bio od vratine, a lokalne turističke i gastronomske stranice navode da se može koristiti i but. Mi smo ga probali u prekrasnoj Vinariji Papak, na vjerojatno najistočnijoj točki Hrvatske, i oduševila nas je mekoća mesa, blaga pikantnost umaka koji je bio bogat povrćem (podsjetio nas je na sataraš), a sa svime se savršeno slagao prilog od zapečene palente i pire krumpira. Jelo je to koje bismo rado replicirali kod kuće pa smo istražili kako se priprema.

Evo kako je jelo opisano na stranici TZ Iloka: „Svinjski odrezak s pikantnim umakom i/ili prilogom od pire krumpira, ili tzv. „suhi“ s više crnog luka, a manje umaka“.

Stranica Taste Atlas je detaljnija: „Jelo je porijeklom iz hrvatskog grada Iloka, a sastoji se od kriški svinjskog karea ili vrata, rajčica, paprika, čili papričica, luka i bijelog vina. Za pripremu jela, meso treba marinirati u soli, papru, mljevenoj paprici, češnjaku i bijelom vinu, zatim uvaljati u brašno i pržiti.

Luk, paprika, čili papričice (po želji), rajčice, paprika i bijelo vino dodaju se u istu tavu nakon što se meso izvadi, kako bi se dobio ukusan umak. Meso se naizmjenično slaže s povrćem i umakom, a cijela kombinacija se zatim peče u pećnici. Jelo se obično poslužuje s restani krumpirom (grubo pire krumpir s lukom i paprikom) ili kuglicama od palente sa strane, iako je kremasti pire krumpir česta zamjena“ opisuje Taste Atlas.

O tome zašto se iločki ćevap baš tako zove nema nekog pouzdanog odgovora, no postoji nekoliko teorija. Riječ ćevap je u prošlosti zapravo označavala pečeno meso, a ne nužno mljeveno, pa je ta riječ označavala stil pripreme, a ne oblik mesa. Dakle, naziv bi mogao biti ostatak starog, izvornog značenja riječi ćevap.

Nama se pak svidjela teorija za koju nismo našli potvrdu u pisanim tragovima. Ona kaže kako je u doba osmanske vlasti (Ilok je pod Turcima bio više od 150 godina) iločki ćevap bio neki oblik bunta: pripremao se od svinjetine, koju Osmanlije nisu konzumirali, a tursko je ime namjerno iskorišteno za jelo koje je zapravo „kontra“ osvajačima.

Čak i ako nije istinita, ova teorija je zabavna i pokazuje da su Srijemci zadržali duh i tradicionalne recepte. Ako se nađete u Iloku i okolici, iločki ćevap možete probati u većini restorana i tradicionalnih gostionica. Ako volite svinjetinu i bogati umak od povrća, mi vam ga iskreno preporučujemo.