Na seoskom imanju Didin konak, tik uz park prirode Kopački rit, jeli smo fantastičnu riječnu ribu koja bi osvojila i mesojede: cijene su nas ugodno iznenadile

Divna Baranja stvarno je škrinja s blagom. Slikovita sela urednih dvorišta i pročelja, miris domaće hrane, nevjerojatna priroda… Imamo osjećaj da bi ljepote ovog kraja mogli istraživati tjednima, ali proteklog smo vikenda nažalost imali samo jedan dan. Odluka je pala na obilazak Kopačkog rita, mali road trip kroz najpoznatija sela, te jedan dobar ručak. Prema preporuci s više strana, odluka je pala na restoran Didin konak u selu Kopačevo. I nismo pogriješili!

Restoran Didin konak nalazi se, dakle, u Kopačevu, pet kilometara od Bilja i 15-ak minuta vožnje od Osijeka. Od ulaza u Park prirode Kopački rit do njega će vam trebati tek pet minuta laganog hoda. Veliko je to zdanje duge povijesti. Rekli su nam da je tu jede dobro meso, kao i čobanac, ali mi smo se odlučili za riblji ručak. Cijeli je ovaj kraj, naime, zbog prirodne povezanosti s Dravom i Dunavom, tradicionalno bio ribički. Štoviše, nekad je samo u Kopačevu bilo 200 ribara!

Stol smo za nedjeljni ručak rezervirali dan ranije. Cijelo imanje na kojem se nalazi restoran Dinin konak ima veliko, lijepo uređeno dvorište, nekoliko terasa te unutarnji prostor. Smjestili smo se na terasi i znatiželjno krenuli proučavati jelovnik.

Za oko nam je zapeo perkelt od smuđa (pripremaju i onaj od soma), ali njega trebaju naručiti najmanje dvije osobe. Zato je odluka ipak pala na riblju platu Didov konak s koje smo imali priliku probati više specijaliteta ovog restorana. Za predjelo nismo odoljeli naručiti jedno od meni najdražih jela iz ovog kraja: čips od šarana.

Čips dolazi brzo, još je topao, a s njim je servirana krumpir salata i izdašna porcija domaćeg tartar umaka. Komadići ribe su fino hrskavi, kakvi i moraju biti, nestaju s tanjura rekordnom brzinom i najavljuju da će i ostatak ručka biti obilan i ukusan. Iako je ovo jelo navedeno kao predjelo, čini nam se da bi se od porcije bez problema mogla najesti jedna odrasla osoba, pogotovo ako uzme još juhu ili desert. S obzirom na to da je cijena 7,90 eura, jelo ocjenjujemo kao ukusno i vrlo isplativo.

Nedugo nakon predjela na stol stiže i zvijezda našeg obroka, plata riječne ribe za dvije osobe od koje bi se bez problema mogle najesti i tri. Na njoj su, redom, prženi som, pohani šaran, smuđ na žaru, smuđ u pivskom tijestu, pohani žablji krakovi, pljeskavica od riječne ribe, a od priloga je poslužena krumpir salata i pomfrit, uz nezaobilazni tartar umak. Odmah vidimo da ćemo to teško svladati, ne samo zbog količine već i zbog činjenice da je sve pohano i prženo.

Krećemo redom i većina nam se jela na plati sviđa, jedino je smuđ na žaru nekako bezličan i bezukusan, kao da su ga zaboravili posoliti. Šaran je fin i hrskav, pljeskavica od riječne ribe zanimljiva i fino začinjena, žabe meke ispod hrskavoga poha. No zvijezdom plate ipak smo proglasili smuđa u pivskom tijestu.

Smuđ je s razlogom najpopularnija riječna riba, koju uvijek preporučujem onima koji nisu na nju navikli i boje se njezinog jačeg okusa. Smuđ je elegantan, bez karakterističnog okusa, najsličniji morskoj ribi, a s pivskim tijestom savršeno se slaže. Ova ogromna plata stoji 33 eura.

Iako platu nismo uspjeli svladati, morali smo naručiti i desert. U ovom seoskom ambijentu nekako mi se naopako činilo jesti lava cake, već su me privukla starinska slavonska jela koja dobro znam iz djetinjstva. Rezanci s makom (mogu se odabrati i oni s orasima) i knedle sa šljivama.

Oba deserta koštaju 4 eura. Knedle su ukusne, nisu preslatke i poslužene su s malo svježeg sira koji daje fini balans. Domaći rezanci bili su fantastični, ali ja bih osobno voljela da je u preljevu bilo malo više maka.

Ambijent je lijep, ugodan, konobari ljubazni i brzi, na terasama kao da vlada neka domaćinska atmosfera u kojoj su svi opušteni. Dobra hrana, obilne porcije zbog kojih smo imali večeru i sutrašnji gablec, prihvatljive cijene. Brzo nam je postalo jasno zašto su nam svi preporučili baš Didin Konak. Ručak za dvije osobe, s jednim predjelom, ogromnom platom i dva deserta, platili smo 55 eura. Vino nismo pili zbog vožnje do Zagreba, ali na karti prevladavaju lokalna, baranjska vina.