Tomo ima 74 godine i još uvijek svaki dan radi u vinogradu! “Kad sam među trsovima, meni ništa nije teško”

U jaskanskom kraju ime Tomo Tomac mnogi izgovaraju s poštovanjem. Ne samo zbog vina i pjenušaca koje proizvodi desetljećima, nego i zbog činjenice da je riječ o čovjeku koji je praktički cijeli život proveo među trsovima Plešivice. Danas ima 74 godine, ali ritam kojim govori o vinogradu, proljetnim radovima i novoj sezoni ne odaje čovjeka koji razmišlja o odmoru. Upravo suprotno jer i dalje gotovo svakodnevno odlazi među lozu, veže trsove, priprema vinograd i prati svaku promjenu u prirodi.

Uoči Festivala pjenušaca i jagoda, koji će se sljedećeg vikenda održati na Plešivici, posjetili smo Tomu u Jastrebarskom, u njegovoj vinariji Tomac & Bajda. Dočekao nas je u dvorištu svoje kuće, uz priče koje se ne mogu naučiti iz knjiga ni vinskih vodiča. Dok su se nad Plešivicom polako skupljali tamni oblaci, Tomo nam je kroz smijeh priznao kako je zbog našeg dolaska tog dana preskočio posao u vinogradu, iako bi, kaže, među trsovima bio bez obzira na vrijeme.

Već nakon nekoliko minuta razgovora postalo mi je jasno da je pred nama čovjek stare škole, vinar koji ne govori o brojkama, trendovima i tržištu, nego o zemlji, trsovima, obitelji i radu. O Plešivici kakva je nekad bila, o starim miješanim vinogradima u kojima su zajedno rasle različite sorte, o prvim pjenušcima koje su ovdje radili još dok ih gotovo nitko nije proizvodio i o vremenu kada se vino stvaralo puno sporije, mirnije i strpljivije nego danas.

Kod Tome nema velikih priča o luksuzu, marketingu ni milijunskim proizvodnjama. Njegova priča počinje u vinogradu i tamo zapravo nikad ne završava. Dok sjedimo u dvorištu njegove kuće u Jastrebarskom, s velikim žarom u očima priča o radu među trsovima, proljetnim poslovima i životu koji se već desetljećima vrti oko vinograda. „Od proljeća do jesenske berbe mogli biste biti svaki dan u vinogradu. Uvijek ima nešto za raditi jer trs traži slugu, a ne gospodara“, govori nam Tomo. U toj jednoj rečenici možda je i najbolje objasnio cijeli svoj život.

Vinariju Tomac & Bajda osnovao je 1982. godine, iako se obitelj Tomac vinogradarstvom bavi generacijama. Kaže kako su među prvima na Plešivici počeli ozbiljnije raditi pjenušce, još u vrijeme kada ih ovdje gotovo nitko nije proizvodio. „Prve pjenušce počeli smo raditi početkom devedesetih, ali više za sebe. Nismo odmah išli ozbiljno u proizvodnju. Tek kasnije, kad je nećak stasao, krenulo se ozbiljnije.“

I dok danas Plešivica slovi kao jedna od najvažnijih hrvatskih pjenušavih regija, Tomo se i dalje drži svoje stare filozofije. Ne zanima ga velika proizvodnja ni utrka za tržištem, već vino koje radi za sebe i ljude koji ga iskreno žele piti. „Ja proizvodim vino za sebe. Ta vina pijem. Višak prodam da pokrijem troškove proizvodnje“, dodaje Tomac.

Danas obrađuje oko hektar vinograda i brine o približno 4000 trsova, a većinu posla još uvijek odrađuje sam. Sinovi uskoče kada treba, posebno u vrijeme većih radova i berbe, ali Tomo je i dalje gotovo svakodnevno u pogonu. „Sinovi pomognu kad je frka, ali uglavnom sam ja u vinogradu“, govori nam. I nema u njegovim riječima ni trunke žaljenja. Dok priča o radu, vidi se koliko ga taj život još uvijek ispunjava i koliko je vezan uz vinograd. „Kad sam u vinogradu, ja se zapravo odmaram.“

Posebno emotivno govori o starim plešivičkim vinogradima, kakvih je danas sve manje. Dok danas dominiraju čiste sorte, nekada su vinogradi bili potpuno drukčiji. „Nekad su svi vinogradi na Plešivici bili miješani. U istom vinogradu imali ste kraljevinu, graševinu, zeleni silvanac, muškat, plavac… Sve zajedno.“ Njegov najstariji vinograd star je oko 80 godina i još se obrađuje „na kolcu“, po starinski.

Posebno mjesto u njegovoj priči ima zeleni silvanac, sorta koju je tvrdoglavo odlučio posaditi unatoč upozorenjima da na plešivičkom tlu neće uspjeti. „Franjo Jambrović mi je govorio: ‘Tomo, nemoj saditi zeleni silvanac, imat ćeš problema.’ Ali meni se to vino dopalo. Probao sam ga u Austriji i rekao: ja to moram posaditi.“

Posadio ga je 1991. godine i problemi su zaista stigli. Prisjeća se kako je u ratnim godinama odlazio čak u Trst po posebno gnojivo na bazi željeza kako bi spasio vinograd. „Dođem tamo, trgovina zatvorena. A ja došao spašavati silvanac. Vidim čovjeka unutra i molim ga da mi otvori. Na kraju me pustio na stražnji ulaz da kupim što trebam.“ Danas se kroz cijelu priču osjeti koliko je taj vinograd zapravo dio njega samoga.

Zanimljiva je i priča o samom nazivu vinarije. Tomo je Tomac, supruga Bajda, pa su spojili prezimena i nastala je vinarija Tomac & Bajda. Jedan od njihovih pjenušaca nosi ime Tomba, kao svojevrsna igra riječi i asocijacija na slavnog talijanskog skijaša Alberta Tombu. Prisjeća se Tomac i vremena Snježne kraljice na Sljemenu, kada je jedna boca njihova pjenušca završila u rukama legendarnog skijaša. Kako nam kroz smijeh priča, prijatelj koji je tada radio u hotelu Westin pokušao je organizirati zajedničku fotografiju. „Donijeli su mu Tombu da proba i htjeli su da se slika s bocom. Ali nije htio. Rekao je: ‘Kaj bi meni moji advokati rekli da sam se ja slikal s tim.’“

Danas njegova vinarija radi u ekološkom režimu proizvodnje, bez herbicida i umjetnih gnojiva, uz posebne trave i djetelinu koje sami sade između redova kako bi obogaćivali tlo. No takav način rada nosi i probleme. „Zbog ekološke proizvodnje imamo više problema sa zlatnom žuticom nego konvencionalni vinogradari.“ Ipak, ni nakon svih tih godina ne djeluje kao čovjek kojem je dosta vinograda. Upravo suprotno. Dok priča o trsovima, vidi se da ga taj posao još uvijek drži. Možda baš zato Tomo Tomac danas djeluje kao jedan od posljednjih čuvara stare Plešivice. One u kojoj se vino nije proizvodilo zbog trendova, nego zato što je to bio način života.

A upravo će takvu Plešivicu posjetitelji moći upoznati sljedećeg vikenda na Festivalu pjenušaca i jagoda, manifestaciji koja iz godine u godinu okuplja sve više ljubitelja vina, domaće hrane i proljetnog ugođaja. Na zelenim brežuljcima nadomak Zagreba svoja će vrata ove godine otvoriti čak 15 vinarija, a među njima će ponovno biti i Tomac & Bajda.

Kako navode iz Turističke zajednice grada Jastrebarskog, ovogodišnje izdanje Festivala pjenušaca i jagoda ponovno će okupiti velik broj vinara, ugostitelja i lokalnih proizvođača, a posjetitelje očekuju ukupno 23 festivalske lokacije diljem Plešivice. Dobra vijest za posjetitelje jest da za festival nisu potrebne ulaznice ni prethodne rezervacije, a organiziran je i besplatan prijevoz koji će tijekom oba festivalska dana voziti po unaprijed definiranim linijama i voznom redu.

Sve informacije o sadržaju koji pripremaju 23 festivalske lokacije i organiziranom prijevozu možete pronaći na web stranici festivala www.tzgj.hr/fpj2026.