Većina ljudi mrkvu u hladnjaku čuva na pogrešan način! Zbog ove greške brzo omekša, a rješenje je vrlo jednostavno

Mrkva je jedna od onih namirnica koju gotovo uvijek imamo kod kuće. Dodajemo je juhama, varivima i umacima, jedemo svježu kao međuobrok ili je pretvaramo u kolače i sokove. Upravo zato mnogi je kupuju u većim količinama, uvjereni da će bez problema potrajati tjednima. No već nakon nekoliko dana nerijetko se dogodi da izgubi čvrstoću, postane gumena ili poprimi pomalo neugodan okus. Razlog najčešće nije kvaliteta mrkve, nego način na koji je čuvamo.

Iako se često raspravlja o tome treba li mrkvu držati u hladnjaku ili izvan njega, stručnjaci se uglavnom slažu da joj najviše odgovara hladno i blago vlažno okruženje. Hladnjak je zato i dalje najbolje mjesto za čuvanje, ali uz jedan važan uvjet. Mrkvu ne bi trebalo samo ubaciti u ladicu za povrće i zaboraviti na nju. Kada je ostavimo nezaštićenu, hladan zrak postupno izvlači vlagu iz korijena, zbog čega ona brzo gubi svoju karakterističnu hrskavost.

Ako ste kupili mrkvu sa zelenim listovima, prvi korak je da ih uklonite čim dođete kući. Listovi nastavljaju ‘vući’ vodu iz korijena pa mrkva mnogo brže omekša. Nakon toga najbolje ju je spremiti u zatvorenu posudu ili vrećicu koja će zadržati vlagu. Još bolji rezultat postiže se ako je prije spremanja lagano omotate vlažnim papirnatim ručnikom. Tako stvarate mikroklimu u kojoj povrće ostaje svježe znatno dulje, često i nekoliko tjedana.

Postoji i metoda koju mnogi profesionalni kuhari koriste kada žele maksimalno produžiti trajnost povrća. Mrkvu možete oprati, po želji oguliti i potom je staviti u posudu s hladnom vodom koju ćete držati u hladnjaku. Vodu je poželjno mijenjati svakih nekoliko dana kako bi ostala bistra i svježa. Na taj način mrkva zadržava čvrstoću i sočnost, kao da je tek stigla s tržnice.

Važno je pripaziti i na to gdje točno u hladnjaku držite mrkvu. Voće poput jabuka, banana i krušaka ispušta etilen, prirodni plin koji ubrzava dozrijevanje, ali i propadanje drugih namirnica. Kada se mrkva nađe u njihovoj blizini, može brže omekšati pa čak i razviti blago gorak okus.

Čuvanje na sobnoj temperaturi uglavnom nije dobra ideja, osobito u toplijim mjesecima. Mrkva tada brže gubi vlagu, a proces kvarenja postaje primjetan već nakon nekoliko dana. Iznimka su hladni i tamni podrumi kakve su nekada imale gotovo sve kuće, gdje je povrće moglo ostati svježe znatno dulje nego u grijanim stanovima.