Za ovim proizvodom u Hrvatskoj vlada prava pomama: saznali samo gdje ga kupiti i zašto je toliko tražen

Kad se prije dosta godina na hrvatskim policama pojavio grčki tip jogurta, u trenu je postao izrazito popularan i nitko se nije zamarao s tim dodatkom riječi „tip“ na ambalaži. No s globalizacijom i jačanjem društvenih mreža, ubrzo smo saznali da grčki tip jogurta nije isto što i grčki jogurt. Za ovim potonjim u Zagrebu trenutačno vlada prava pomama, ljudi jedni drugima javljaju gdje su ga ugledali, neki čak i kupuju zalihe kad ga pronađu. Znate li vi što je pravi grčki jogurt? U ovom tekstu upoznajte trenutačno jedan od najpopularnijih i najtraženijih mliječnih proizvoda!

Grčki jogurt posljednjih je godina postao nezaobilazan dio zdrave prehrane, doručaka s granolom, proteinskih tortilja… No proizvod koji najčešće nalazimo na policama trgovina, i koji ima gotovo svaki proizvođač, zapravo je samo „grčki tip jogurta“, a ne prava stvar. Iako na prvi pogled djeluju isto, razlike su itekako značajne: od načina proizvodnje do sastava i kvalitete.

Pravi grčki jogurt proizvodi se tradicionalnom metodom koja uključuje fermentaciju mlijeka s pomoću bakterijskih kultura, te cijeđenje, odnosno filtriranje sirutke nakon fermentacije. Ovaj proces cijeđenja ključan je jer uklanja višak tekućine, čime jogurt postaje gušći i kremastiji, bogatiji proteinima, ima manje laktoze i ugljikohidrata, a ostaje bogatiji proteinima, punijeg okusa i gušće teksture.

Jogurt grčkog tipa pokušava pak imitirati teksturu pravog grčkog jogurta, ali bez tradicionalne metode cijeđenja. Umjesto toga, proizvođači koriste zgušnjivače poput škroba, želatine i pektina, mlijeko u prahu ili čak vrhnje za dodatnu gustoću. Tako proizveden jogurt može biti jednako gust, ali ima niži udio proteina, te mu je sastav zbog dodataka i stabilizatora „lošiji“ u odnosu na pravi.

Neki se pitaju mora li pravi grčki jogurt biti proizveden baš u Grčkoj da bi smio nositi to ime. Trenutačno je odgovor ne, odnosno proizvod se može tako zvati i ako nije proizveden u Grčkoj ako je proizveden tradicionalnom metodom. Međutim, postoje inicijative da se to promijeni, a neke su zemlje same donijele pravilnik prema kojem samo jogurt iz Grčke smije nositi to ime.

Razlika između pravog grčkog jogurta i jogurta grčkog tipa svodi se na jednu ključnu razliku: prvi je proizveden prirodnim procesom, a drugi se zgušnjava industrijski. I grčki tip jogurta je, bez daljnjeg, ukusan i nutritivno dobrog sastava, ali prvi grčki jogurt je ipak u apsolutnoj prednosti po svim stavkama.

Ako želite kupiti pravi grčki jogurt, u većini hrvatskih gradova biste se mogli prilično namučiti. Na internetu se vode žučne rasprave, dijele se informacije i nagađa gdje se proizvod pojavio. Jedini trgovački lanac koji ga prodaje pod svojim brendom je Spar, a osim u toj trgovini, prava se stvar može pronaći i u Lidlu, ali samo kad traje tjedan grčkih proizvoda.

U Spar trgovinama grčki jogurt, međutim, redovito plane čim se pojavi. DeSpar Jogurt Greco Bianco proizvodi se u Grčkoj, dolazi u verziji s 0 posto masti i u onoj s 10 posto masti. Ovaj s 10 posto masti prodaje se i u velikom pakiranju od 1 kilograma, dok su mala pakiranja volumena 150 grama.

Verzija bez masti na 100 grama ima samo 57 kalorija i čak 9 grama proteina, pa je odmah postala top odabir ljudi koji vježbaju i paze na liniju i makronutrijente. Pritom je i cijena super: mali košta jedan euro, a veliki samo 4 eura. praktički podjednako kao i grčki tip jogurta.

Kad sljedeći put naiđete na pravi grčki jogurt, u Sparu ili na grčkom tjednu u Lidlu, svakako ga probajte i provjerite zašto su svi poludjeli za njim. Ukusan je, kremast i ima odlične makronutrijente. A i činjenica da ste „ulovili“ nešto što je toliko traženo daje dodatnu dozu zadovoljstva.