Ako ne znate što biste danas kuhali, uvijek možete nešto “zamotati”: ova su jela naprosto stvorena za jesenske dane

Temperature su se spustile, sunce je sve škrtije, drveće navlači svoje jesenje ruho… Hladniji dani su nam ovdje i traže izdašnije obroke, nešto što vrišti ‘comfort food’… Naravno, jedna od prvih asocijacija na ta jesenska, odnosno zimska jela su sarma, japrak i arambašići. Ovaj članak posvetili smo upravo njima, vladarima jesenskog i zimskog tanjura. U ovom članku možete saznati što im je zajedničko, a po čemu se razlikuju te sve ostale tajne njihova dobrog ukusa.

‘A dolma?’, možda će netko pitati pa je u redu da se na početku pozabavimo upravo njome. Naime, definicija kaže da su dolma jela koja obuhvaćaju punjeno povrće ili pak lišće, i to nadjevima od riže, mesa, povrća i začinskog bilja. Najpoznatiji su primjeri punjene paprike ili pak tikvice, a slavni su i luk i rajčica. U dolme u širem smislu riječi, dakle, spadaju upravo i junaci našeg članka: nadjev im se mota u listove kupusa ili pak vinove loze.

No, krenimo redom, od njezinog veličanstva sarme. Slavno je to jelo povezano sa zimskim danima, a radi se od nadjeva s mesom koji se omata u listove kiselog kupusa. Jedno je to od onih jela koja su najbolja na svijetu, svaka obitelj ima svog prvaka i konja za trku, jelo koje se radi u velikim količinama, koje je najbolje drugi ili treći dan (tako barem kažu), a dobro podnosi i boravak u zamrzivaču pa je i u tom pogledu vrlo praktično.

Sprema se od nadjeva koji čine mljeveno meso, riža te paprika, luk, češnjak, sol i papar, a nerijetko i slanina i panceta. Tako pripremljeni nadjev umotava se u listove kiselog kupusa. Kod sarme nema neke velike mudrosti (ili baš ima?), no obično se u njezinoj pripremi najvećom ‘preprekom’, ali i umijećem smatra umatanje nadjeva u listove kupusa. To zahtjeva malo prakse, no riječ je vještini koja se lako usvaja. Ako tražite savršen recept, evo našeg prijedloga.

Sinjski arambašići, čiji je način pripreme zaštićeno nematerijalno dobro naše zemlje, simbol su sinjskog kraja. Ponekad ih nazivaju ‘sarmom na alkarski način’, no iako nalikuju sarmi oni se od nje razlikuju u nekoliko vrlo važnih stvari. U pravilu je riječ o manjim svicima od listova kiselog ili svježeg kupusa koji su punjeni mješavinom junetine i svinjetine. Druga je razlika u samom mesu: sarma se puni mljevenim mesom, no arambašići sjeckanim.

Treća bitna razlika je u tome što u ovim sinjskim svicima nema riže. Naime, u smjesu sitno nasjeckanog mesa dodaju se razmućeno jaje, sitno nasjeckana slanina, preprženi luk, usitnjeni češnjak i peršin, zatim naribana korica limuna, cimet, muškatni oraščić, klinčić, sol i papar. Sve ostale tajne njihove pripreme doznajte u članku u kojem smo se detaljnije bavili tim predivnim jelom.

Ovo jelo zaštitni je znak Bosne i Hercegovine. Iako se sama priprema tog jela u svojoj osnovni ne razlikuje mnogo od one sarme, dakle nadjev čine mljeveno meso, riža i začini, ipak postoji jedna velika razlika: nadjev se umjesto u listove kiselog kupusa umata u listove vinove loze, i to svježe ili pak konzervirane.

Iako se tradicionalni japrak priprema s listovima vinove loze, na području Hercegovine i u unutrašnjosti Dalmacije japrak je malo ‘prilagođen’ te se tamo umjesto listova vinove loze koriste listovi raštike, izdržljive biljke koja je vrlo lagana za uzgoj te je čest stanovnik zimskih vrtova. No, ako vas ipak više zanimaju listovi vinove loze u ovom detaljnijem članku na temu japraka možete doznati kako ih konzervirati.