Ovi ljudi ne čuvaju zlato ni umjetnine, već krumpir! Njihovo znanje danas proučavaju stručnjaci iz cijelog svijeta

Pole, restani, pomfrit, pire, čips, krumpiruša, musaka, salata od krumpira i tko zna koliko još svakodnevnih i omiljenih jela bez kojih većina ne bi mogla zamisliti svoju prehranu. Mogli bismo unedogled nabrajati na koliko je načina krumpir prisutan u hrvatskoj svakodnevici. Ova kultura duboko je utkana u naše navike i teško je zamisliti stvarnost u kojoj krumpir ne postoji. Ipak, takav scenarij mnogo je realniji nego što mislimo. Peru, zemlja u kojoj se krumpir uzgaja već 8000 godina, danas vodi borbu kako bi očuvao tu kulturu i zaštitio je od sve nepovoljnijih uvjeta koje donosi globalno zatopljenje.

Visoko u peruanskim Andama, na nadmorskoj visini između 3400 i 4600 metara, leži mjesto pod nazivom Park krumpira (Parque de la Papa). Rezervat je to od više od 12 000 hektara u Svetoj dolini. Ovaj prostor istovremeno je živa zajednica i najvažniji prirodni arhiv biološke raznolikosti jedne od ključnih prehrambenih kultura svijeta. Lokalni uzgajivači ne zovu sebe botaničarima ni konzervatorima. Zovu se Papa Arariwa, odnosno čuvarima krumpira.

Šest autohtonih kečuanskih zajednica s ukupno oko 8000 stanovnika zajednički upravlja Parkom krumpira kroz kolektiv Papa Arariwa. Tipičan farmer ovdje uzgaja više od 200 sorti krumpira, crvene, ljubičaste, žute, plave, ružičaste, od kojih je većina namijenjena lokalnoj potrošnji ili regionalnoj razmjeni, a ne izvozu. Jose Palomino iz Andahuaylasa, koji u uzgoju krumpira sudjeluje od djetinjstva, u svojoj kolekciji čuva 800 autohtonih sorti s više od 60 različitih boja i pigmenata, prenosi equaltimes.org.

Ukupno se u Parku trenutačno nalazi 1345 sorti: 779 prikupljenih lokalno, 410 vraćenih iz genske banke Međunarodnog centra za krumpir (CIP) u Limi, a 157 dobivenih razmjenom sjemena s drugim zajednicama. Ono s čime se čuvari krumpira bore jest porast temperature. Uslijed toga ono što se nekada uzgajalo na 3800 metara danas mora biti posađeno na minimalno 4000 metara nadmorske visine. Usporedbe radi, kako bismo vam približili život čuvara krumpira, najviši vrh Alpa, Mont Blanc, nalazi se na 4808 metara. Zbog klimatskih promjena neke sorte već su potpuno nestale s padina zato što više temperature pogoduju širenju štetnika i bolesti koje ranije nisu mogle opstati na takvim visinama.

„Klimatske promjene utječu na krumpir. Pojavljuju se mnoge bolesti koje na velikim nadmorskim visinama prije nisu postojale”, potvrđuje Palomino za EqualTimes. Jose se, poput ostalih farmera, mora oslanjati i na tradicijska znanja kako bi zaštitio uzgoj krumpira. Takve metode uključuju praćenje mjesečevih mijena, sijanje u listopadu, a berbu od svibnja do kolovoza. Pravo vrijeme sadnje određuje i promatranjem cvjetanja autohtone biljke ruce, nečega poput rikule na našim područjima. Kada se cvjetovi ove biljke potpuno otvore, znak je za raniju sjetvu; kada ostanu zatvoreni, sadnju treba odgoditi.

Opstanku najpopularnije biljne kulture pomaže i CIP (Centro Internacional de la Papa), odnosno Međunarodni centar za krumpir, koji je osnovan 1971. godine u Limi. Danas ovaj centar djeluje u dvadeset zemalja i dom je najveće svjetske in vitro genske banke s gotovo 5000 sorti krumpira. Osim očuvanja, laboratoriji centra rade i na vraćanju autohtonih sorti u obliku zdravog, otpornijeg sjemena bez bolesti, s većim prinosima. Centar i čuvari djeluju zajedničkim snagama pa je zahvaljujući toj suradnji moguće proizvesti više organskih tona po hektaru.

Koliko god je centar važan za čuvare krumpira, jednako tako park je bitan centru. „Park krumpira istodobno je istraživački teren i produktivna poljoprivredna zajednica jedinstvena po spoju tradicionalnih alata i metoda sa suvremenom znanošću”, naglasila je za EqualTimes Barbara Wells, glavna direktorica CIP-a.

Krumpir je treća najkonzumiranija kultura na svijetu, odmah iza riže i pšenice. Uzgaja se u više od 156 zemalja, a prema procjenama UN-a, do 2050. godine svjetska populacija premašit će devet milijardi. Ovaj broj stanovnika najviše će rasti upravo u zemljama u razvoju, gdje krumpir igra ključnu ulogu.

Znanje i iskustvo koje imaju čuvari krumpira već putuju diljem svijeta. Park je nedavno ugostio predstavnike 18 zemalja iz središnje Azije, jugoistočne Azije, Afrike i Amerike koji su došli učiti kako primijeniti ovaj model u vlastitim planinskim regijama. Genska banka CIP-a služi i kao izvor za razvoj sorti otpornih na sušu i bolesti za farmere u Africi i Aziji koji se suočavaju s istim klimatskim izazovima. Sveta dolina Inka tako je danas postala nešto više od arheološke uspomene, ona je aktivni laboratorij za budućnost hrane.