Poznatu slastičarnicu u Istanbulu već 250 godina vodi ista obitelj: njihovi su preci izmislili omiljeni turski slatkiš

Nazivaju se najboljim slastičarima na svijetu. Zvuči nadmeno, no kad u obzir uzmete činjenicu da je riječ o proizvođaču čija tradicija seže u 1777. godinu, rečenica definitivno ima smisla. Ime je, možda ste ga već i čuli, pa čak možda i posjetili legendarnu radnju u Istanbulu, Hacı Bekir. Ime je to koje je sinonim za jednu od najboljih i najpopularnijih turskih slastica, rahat lokum.

No, ime je to i koje skriva doista nevjerojatnu priču koja traje već nekoliko stoljeća te svjedoči moći tradicije. Skromni počeci u 18. stoljeću prerasli su s vremenom u moćno carstvo slatkog, koje obuhvaća dva proizvodna pogona, četiri dućana, ali i izvoz u sve krajeve svijeta, od Novog Zelanda i Malezije do Bliskog istoka preko Europe pa do Sjedinjenih Država.

Danas tom najstarijom turskom kompanijom, ali i jednom od 100 najstarijih u svijetu općenito, upravlja peta i šesta generacija obitelji čovjeka od kojeg je sve krenulo i čije ime kompanija i nosi. Taj početak izgledao je ovako.

Hacı Bekir Effendi je 1777. godine u Istanbulu, u Bahçekapıju, otvorio malu trgovinu i prodavao slatkiše i slastice. Sam ih je pravio, a za njima su se pomamili ne samo obični ljudi već palača i njezin najbitniji stanovnik, osmanski sultan Mahmud II., do kojeg je također došao glas o ukusnom slatkišu. Slatkiši su se dopremali u palaču iz njegove radnje, a naposljetku je on imenovan i glavnim slastičarom u Palači. Tu su funkciju obnašali i njegovi nasljednici.

Hacı Bekir Effendi bio je vizionar. Pržio je i topio šećer pa mu dodavao ružine latice, cimet, naranču ili limun te je tako proizvodio tvrde bombe različitih okusa i boja. No, isto je tako, počeo koristiti i škrob umjesto brašna te je, spajajući šećer i škrob, stvorio lokum, najpopularniji turski slatkiš.

„Svojim osobnim pedantnim radom u proizvodnom procesu, Hacı Bekir Effendi razvio je turske slatkiše i lokum. Osim toga, legendarnu slavu koja i danas traje stekao je bademovim bombonima […] i raznim pastama od badema napravljenim gnječenjem i oblikovanjem kuhanih i oguljenih badema sa šećerom i šećernim sirupom“, stoji na njihovoj stranici. Legenda kaže, pojašnjavaju na stranicama tvrtke, kako je istodobno jedan engleski kupac Hacı Bekir Effendija nudio lokume koje je donio iz Istanbula i to pod imenom koje je sam smislio: Turkish Delights.

„Ukorijenjen u našoj kulturi i tradiciji kao značajan element tursko-osmanske povijesti, Hacı Bekir se također pojavljuje u romanima i člancima koji dokumentiraju način života tog vremena, a pisali su ga stranci koji su bili dio istanbulskog mozaika 19. i 20. stoljeća, a čak ga je portretirao i malteški umjetnik Amadeo Preziosi, jedan od najpoznatijih svog doba. Izvorna slika veličine 43×58 cm, koja prikazuje Hacı Bekira u njegovoj trgovini s detaljima koji upućuju na način života tog vremena, sada visi u muzeju Louvre. Litografska reprodukcija slike izložena je pod brojem 214 u palači Topkapi“, navode na stranicama tvrtke.

Nakon smrti legendarnog slastičara, tradiciju su nastavili njegov sin Mehmed Muhiddin Effendi, a zatim i unuk Ali Muhiddin Hacı Bekir. Tradicija se nastavlja i danas i njegovi potomci i dalje vode posao. Ona isto tako, živi i u originalnoj radnji, kojoj je i službeno priznat status povijesne slastičarnice. Ona je proglašena i živim muzejom, a potpuno je restaurirana da odražava svoj izgled u počecima. Doduše, tada je imala samo 33 metra četvornih površine, no kasnije se povećala na aktualnih 88 metara četvornih jer se proširila i na susjednu trgovinu začinima.