Znate li koji je najpopularniji sladoled na svijetu? Nije čokolada! Ovaj okus bio je apsolutni hit još u doba kraljeva

Gelato, smrznuti jogurt, sorbet, šerbet, semifreddo, na štapiću, u kornetu, s preljevima ili šlagom… Ah, taj čarobni sladoled! Volimo ga i ljeti i zimi, pravi nam društvo kad navečer ušuškani u dekicu gledamo omiljeni film, pruža nam utjehu kad smo tužni, spajamo ga s tortama i palačinkama, stalno izmišljamo nove okuse i boje… Obožavali su ga i makedonski vladar Aleksandar Veliki te rimski car Neron, a bivši američki predsjednik Ronald Reagan srpanj je proglasio mjesecom ovog deserta kojem jednostavno ne možemo odoljeti. No jeste li znali da povijest sladoleda zapravo seže u pradavna vremena? Prema nekim izvorima, isti se u Perziji jeo još 550. godine prije Krista!

Prva tehnika izrade sladoleda svodila se na zamrzavanje mješavine snijega, leda i različitih aroma poput meda, voća i šafrana. Nakon stoljeća eksperimentiranja, počeli su mu se dodavati vrhnje i jaja, što je dovelo do stvaranja bogatijeg i kremastijeg sladoleda kakav danas poznajemo. Europu je ”osvojio” u srednjem vijeku, a u daleku Ameriku stigao je s ranim doseljenicima.

Sladoledna smjesa hladi se ispod točke smrzavanja vode, a ista se može napraviti i miješanjem aromatizirane kreme te tekućeg dušika. Recepti za slatke deserte koji se posipaju snijegom pronađeni su čak i u rimskoj kuharici iz 1. stoljeća, a o postojanju sladoleda svjedoče i perzijski zapisi iz 2. stoljeća, u kojima se spominjalo uživanje u zaslađenim pićima koja su se hladila ledom.

I kineska dinastija Tang, koja je vladala od 618. do 907. godine, voljela je smrznuti jogurt od bivoljeg, kravljeg i kozjeg mlijeka. Legenda kaže da je car Tang od Shanga među osobljem koje je brojalo čak 2271 ljudi imao 94 zaposlenika kojima je jedina zadaća bila spravljanje ovog deserta! Nemojmo zaboraviti ni čuveni kakigōri, japanski desert napravljen od leda i aromatiziranog sirupa, koji datira iz razdoblja carske kulture Heian, koja je trajala od 794. do 1192. Naime, u Zemlji izlazećeg sunca blokovi leda strugali su se i zatim posluživali sa slatkim sirupom, a u ovoj preteči modernog sladoleda najviše su uživali pripadnici japanske aristokracije.

Neki tvrde da se sladoled Europom proširio zahvaljujući maurskim trgovcima, no njegovim najvećim popularizatorom smatra se Marko Polo. Iako za to nema nikakvih pisanih tragova, vjeruje se da je taj mletački istraživač, putopisac i trgovac slasticu u stilu sorbeta uvezao u Italiju nakon što je za nju saznao tijekom svojih putovanja u Kinu.

A prema drugoj legendi, kralj Karlo I. od Engleske navodno je još u 17. stoljeću bio toliko impresioniran ”smrznutim snijegom” da je svom proizvođaču sladoleda ponudio doživotnu mirovinu u zamjenu za čuvanje tajne formule spravljanja istog. Htio je, naime, da njegov omiljeni desert po svaku cijenu ostane isključivo dvorska povlastica.

Kad govorimo o kornetu, izmislili su ga, naravno, Amerikanci, inače najveći potrošači sladoleda na svijetu. Tijekom sajma u St. Louisu 1904., prodavač Charles Menches dosjetio se da bi kuglice sladoleda mogao posluživati u stošcu napravljenom od tankog vafla. Danas se ovaj smrznuti desert radi i sojinog, zobenog, kokosovog ili bademovog mlijeka, čak i tofua, a spomenute verzije idealne su za one koji ne podnose laktozu, alergični su na mliječne proteine ili su jednostavno vegani.

Oko 50 % volumena sladoleda čini zrak, što doprinosi njegovoj laganoj teksturi. Najpopularniji okus je vanilija, dok je čokoladni sirup broj jedan među preljevima. A kako biste do kraja pojeli samo jednu kuglicu, morate je polizati barem 50-ak puta! Zvuči puno, s obzirom na to da taj isti sladoled nestane dok si rekao keks! Ili ga se mi jednostavno ne možemo zasititi…