Na Islandu je pivo bilo zabranjeno sve do 1989. godine, a mogla su se kupiti žestoka pića. Ukidanje zabrane izazvalo je pomamu

Kad se spomene zabrana alkohola, obično prvo pomislimo vrijeme prohibicije prije gotovo stotinu godina ili na konzervativne zemlje s jakim religijskim utjecajem. No jedna je zabrana postojala usred Europe, na Islandu, u modernoj i naprednoj zemlji, i to sve do ožujka 1989. godina. Ono što ovu zabranu čini neobičnom je činjenica da se nije odnosila na sav alkohol, već isključivo na pivo. Na Islandu je, dakle, sve do prije 37 godina bilo normalno doći u trgovinu ili kafić i kupiti vino, votku ili viski, ali ako ste pokušali nabaviti pivo kršili biste zakon i riskirali kaznu.

Na dan kad je zabrana ukinuta, nakon duge 74 godine, pred trgovinama su se stvarali redovi ljudi koji su čekali otvaranje. Kad su se vrata jedne trgovine otvorila, ljudi su zapljeskali. Restorani su tjednima ranije primali rezervacije, a pub u centru Reykjavika u podne se oglasio zvonom i od gostiju zatražio trenutak tišine prije prvog gutljaja. Do kraja tog prvog dana, iz trgovina je nestalo 340.000 limenki piva, a zemlja je tada imala 260.000 stanovnika. Datum 1. ožujka Islanđani i danas poznaju kao Bjórdagurinn, odnosno Dan piva.

Tog je dana okončana jedna od neobičnijih zabrana u modernoj povijesti Islanda, a reakcija stanovnika pokazala je koliko su Islanđani bili željni tog popularnog pića. A kako je do zabrane uopće došlo? Odgovor na to pitanje vodi nas na početak 20. stoljeća. U to je vrijeme pokret za apstinenciju bio je iznimno snažan, a Islanđani su 1908. na referendumu podržali zabranu alkohola. Potpuna prohibicija stupila je na snagu 1915. godine. U tom je trenutku bio zabranjen baš sav alkohol.

No ubrzo se pokazalo da islandska zabrana donosi probleme u međunarodne odnose i trgovinu. Island je izvozio velike količine ribe u Španjolsku, a Španjolci nisu bili oduševljeni činjenicom da zauzvrat ne mogu prodavati svoje vino. Pod gospodarskim pritiskom Island je 1922. dopustio španjolska vina. Od 1935. ponovno su bili dopušteni vino i žestoka pića, navodi rad na stranicama Islandskog sveučilišta. Samo je nesretno pivo ostalo s druge strane zakona.

Od tog je trenutka i dalje bilo zabranjeno pivo s više od 2,25 posto alkohola, dozvoljeni su bili samo slabi lageri. Logika zagovornika zabrane bila je neobična: smatrali su da je pivo opasnije upravo zato što je slabije, jeftinije i pristupačnije. No Islanđani nisu naprosto „zaboravili“ na pivo. Putnici su ga donosili iz inozemstva i duty free trgovina, dio se krijumčario, a dio proizvodio kod kuće. Do 1980-ih pravilo je već bilo puno rupa, a jedna od najočitijih bila je pojava pića koje se zvalo bjórlíki.

Islandski ugostitelji dosjetili su se uzeti legalni slabi pilsner i u njega uliti votku, viski ili aquavit. Dobivena mješavina imala je jačinu pravog piva, premda prema većini opisa baš i nije imala njegov okus. Piće se počelo prodavati početkom osamdesetih i postalo je veliki hit. Sve je više ljudi postavljalo očito pitanje: kakvog smisla ima zabraniti fermentirano piće od pet posto alkohola ako ga građani smiju napraviti tako da u slabo pivo uliju žesticu?

Od trenutka kad je zabrana donesena do ukidanja bilo je više pokušaja i inicijativa da se ona dokine, no svi su bilo neuspješni, velikim dijelom i zbog izoliranog položaja otočne zemlje. Međutim, krajem 1980-ih Islanđani su počeli sve više putovati, a istovremeno je sve više turista stizalo na Island. Zabrana koja je trajala desetljećima počela je izgledati kao relikt nekog drugog vremena. Tadašnje ankete pokazivale su da oko dvije trećine Islanđana želi da pivo bude legalno.

Parlamentarna rasprava održala se u svibnju 1988., prenosila se uživo i potrajala je do sitnih sati. Zagovornici zabrane upozoravali da će legalizacija povećati konzumaciju među mladima i promijeniti kulturu pijenja. Na kraju je prijedlog prošao s 13 glasova prema 8, ali su Islanđani na prvu legalnu kriglu morali pričekati još gotovo deset mjeseci. Od 1. ožujka 1989. godine pivo je na Islandu ponovo legalno, a piće za koje se desetljećima tvrdilo da je prijetnja društvu postalo je najpopularnija vrsta alkohola u zemlji. Otkako je ono legalizirano, drastično se smanjila potrošnja žestokih alkoholnih pića.