Ne smješkaju se i ne pozdravljaju na ulici: kako danas živi najkreativniji i najpovučeniji narod u Europi

Život u Latviji: Zašto se stanovnici ne smješkaju i ne pozdravljaju na ulici
piše Putni Kofer

Jedna od najbolje čuvanih tajni, Latvija je obalna državica na Baltičkom moru i zemlja u kojoj živi jedan od najkreativnijih, ali i najpovučenijih naroda u Europi. Njen glavni grad Riga dom je trećini stanovništva, bogat je nevjerojatnim primjercima secesijske arhitekture, s prekrasnim i šarmantnim građevinama i starom gradskom jezgrom. U njemu su se tijekom povijesti ujedinile tradicije istoka, zapada, sjevera i juga pa se danas Latvija smatra multikulturalnom državom s jedinstvenim okruženjem kojega je teško pronaći bilo gdje u svijetu. U usporedbi s drugim europskim prijestolnicama, ovdje ćete pronaći malo automobila, ljudi na ulici se ne smješkaju i ne pozdravljaju, a sveopću atmosferu karakterizira visoka razina mira. Evo kako danas izgleda život u Latviji, zelenoj pribaltičkoj zemlji koja prema posljednjem popisu broji nešto više od dva milijuna stanovnika!

Za ovu meku i mirisnu pogaču treba vam tek nekoliko namirnica koje sigurno već imate kod kuće: focaccia je nekad bila skromno jelo, a danas je simbol Italije

ZEMLJA KREATIVACA U KOJOJ RUSKI JEZIK I DANAS MOŽETE ČUTI NA SVAKOM KORAKU

Latvija, često zvana Letonija, je nizinska i šumama prekrivena država koja se smjestila na istočnoj obali Baltičkog mora, između Estonije i Litve. Mnogi Europljani se dive njezinom navodnom ekonomskom rastu nakon izlaska iz Sovjetskog saveza te progresivnoj radnoj snazi. Osim toga, ova je samozatajna država poznata kao zemlja kreativaca, budući da ima jedan od najvećih udjela na kreativnom tržištu rada u Europskoj uniji.

Latvijci su, kao i Hrvati, veći dio svojeg postojanja bili pod nečijom vlašću, a najbolniji trag ostavili su Rusi koji su ih okupirali 1944. godine. Oni su u to vrijeme počeli naseljavati sve baltičke države pod izlikom rastuće industrijalizacije pa su tako na rubovima Rige nicale tisuće baraka i novi pogoni za pridošlice s istoka.

Tadašnju atmosferu možda najbolje slikovito prikazuje današnji Muzej latvijske okupacije koji se nalazi u središtu Trga starogradske vijećnice. Radi se o potpuno crnoj zgradi kockastog i modernog oblika izgrađenoj 1971. godine u čast Lenjinu, a preimenovana je 1991. kad se Latvija napokon oslobodila sovjetskih okova. Premda ga otada službena politika više ne priznaje, ruski jezik se i danas može čuti na svakom koraku, posebice u glavnom gradu Rigi.

DOK JE CIJENA RADA NISKA, ŽIVOT U LATVIJI JE ITEKAKO SKUP

Život u Latviji je danas skuplji nego prije, posebice u glavnom gradu. Iako su fleksibilizacija rada i smanjivanje prava radnika donijeli gospodarski rast u brojkama, u stvarnosti obični ljudi i radnici žive lošije nego prije. Dok je cijena rada niska, hrana i osnovne životne potrepštine su relativno skupe, a s takvom se situacijom i sami vjerojatno možemo poistovjetiti. Budući da tijekom dana većina stanovništva radi, u užem centru grada, koji datira još iz srednjeg vijeka, nećete naići na puno prolaznika.

Stara gradska jezgra koju krase spomenici i ljupke uske uličice po mnogima su najljepši dio Rige. Uz nezaobilazan Spomenik slobode, prepoznatljiv motiv i simbol grada također je i crna mačka koju ćete vidjeti na svakom koraku. Naime, legenda kaže da je nekoć ovdje živio obrtnik kojeg nisu htjeli primiti u jednu gildu, zbog čega je on na krovu kuće napravio skulpturu crne mačke koja okreće leđa sjedištu gradske gilde. S obzirom na to da se taj motiv u mnogim kulturama smatrao lošim znakom, obrtnik je upravo takvu poruku htio poslati mještanima koji su ga razočarali. Tako je ova misteriozna, ali elegantna životinja postala zaštitno lice Rige, koja iz svakog kuta nadgleda svakodnevne aktivnosti posjetitelja i stanovnika.

PAGANSKA KULTURA I KRŠĆANSKI OBIČAJI POD ISTIM KROVOM

Latvija je poznata po još uvijek živim tragovima paganske kulture koja do danas uvelike oblikuje običaje. Očuvanje folklora specifično je za ovu zemlju, a vjerovanja u razna božanstva i legende vidljivi su u raznim simbolima koji ljudi često nose na sebi. Premda se više od 70 posto stanovnika izjašnjavaju kao kršćani, od čega najviše ima luterana i katolika, svako je religiozno slavlje još uvijek pod utjecajem paganskih običaja.

Božić slave u duhu rođenja Isusa, ali i proslave zimskog solsticija. Uskrs se također obilježava paganskim ritualima tipičnih za doček proljetnog solsticija. Latvijci su narod koji ne zaboravlja svoje korijene, bilo da se radi o povijesti uspostave vlastite države ili pak kulturne baštine koju ne samo da njeguju, već svakim danom sve više obogaćuju.

Koliko cijene svoje porijeklo i običaje vidi se i u velikom poštovanju prema starijima jer ih smatraju najvećim izvorom mudrosti. Stanovnici Latvije su generalno jako ljubazan narod, premda nisu skloni čavrljanju te dijeljenju svog intimnog života s drugima. To je možda naizgled neobično, ali kada uzmemo u obzir da je razlog tome taj da svima žele dati osobni prostor i mir koji im pripadaju, onda to poprima neki novi smisao. 

NEOBIČAN BONTON INTROVERTIRANIH KREATIVACA

Kada čujemo priče da će Latvijac prijeći na drugu stranu ceste kad mu netko krene ususret ili pak da će pričekati da susjed napusti predvorje prije nego će sam u njega ući, malo nam se podiže obrva u znak neodobravanja. Osim što nisu svi narodi ekstrovertirani i srdačni kao mi, ne radi se o tome da su stanovnici Latvije asocijalna i nepristojna bića, već naprotiv, žele svima dati priliku da izbjegnu neugodno ćaskanje ili nepotrebno pozdravljanje.

Prividna rezigniranost i tišina tijekom razgovora u Latviji nikako nisu stvar nezainteresiranosti ili loših manira, nego prostor koji ljudi imaju pravo uzeti za sebe i svoje misli. Kreativnost je važan dio latvijskog identiteta, a mnoge studije pokazuju povezanost kreativnosti i sklonosti samoći.

Latvijska introvertiranost nikako ne znači manjak empatije, pristojnosti ili ljubaznosti. To je zapravo način na koji stanovnici ove pribaltičke zemlje svima daju priliku i pravo da budu u svojem svijetu te da ne moraju razmišljati što će i kako nekome reći. Kada stvari stavimo u takvu perspektivu, ne poželite li barem jedan dan živjeti u Latviji?

PODIJELI ČLANAK