Lori živi gotovo u potpunosti bez otpada, pa je i svoj bar učinila “zero waste” oazom: “Važno je uvoditi male promjene, pogotovo u kupovini”

Strast se uvijek vidi. A ima jedno posebno mjesto u Zagrebu gdje ona izvire iz svake pore. To se mjesto zove Filteraj, zero waste i plant based coffee shop u Vlaškoj ulici, a ‘vlasnica strasti’ je Lori Brnčić. Daleko je ona od nepoznatog imena, pogotovo u hrvatskim ‘zero waste’, odnosno ‘nula otpada’ krugovima… Naime, upravo je ona – ali i njezin biznis – primjer osviještenog načina života i poslovanja, u kojem promišljamo, radimo ono što je dobro, za neki viši cilj, a sve to u za hrvatske pojmove i dalje pomalo neobičnom konceptu bara i trgovine u jednom. Primjer Lori Brnčić i njezina Filteraja svijetli jarko. I hrabro.

Sam coffee shop otvoren je 2022. godine, no ideja se rađala godinu prije, krajem 2021., objašnjava Lori Brnčić. Bila je produkt njezine ugostiteljske struke i ljubavi prema kavi, u kombinaciji s osobnim potrebama za održivijim rješenjima u svakodnevnom životu. U svojoj srži, sažima, cilj je bio ponuditi ljudima nešto poznato i ugodno, kao što je kava, a drugačije, uz svakodnevno susretanje s održivim konceptom, dok je samo ime Filteraj nastalo spajanjem riječi filter (kao filter kava) i refill (kao nadopuna). Dodali su, kaže, i završetak ‘-aj’ jer zvuči kao tipična zagrebačka fraza, čime su ga, dodaje, dodatno lokalizirali.

“Kada sam pokušavala živjeti zero waste stilom u Zagrebu, shvatila sam da postoji nekolicina prepreka i nedostatak konkretnih opcija. Istovremeno, istražujući tržište, vidjela sam da u svijetu već postoje koncepti koji spajaju kafić i refill store, što mi je dalo dodatno samopouzdanje jer nije bilo riječ o nečem potpuno nepoznatom, već samo novom za Hrvatsku”, prisjeća se.

Imala je, i ima, kaže, više uzora. No, nastoji nikoga ne idealizirati, već samo crpiti inspiraciju iz više stvari koje su učinjene, koje su bile uspješne i koje vidi kao dobar način za obavljanje stvari… No, najočiglednije mjesto koje inspirira Filteraj, odnosno njegovu refill karakteristiku, bio je ipak, kaže, The Naked shop u Parizu. “On se, nažalost nedavno, nakon pet godina rada, zatvorio. Ali zatvorili su se samo kako bi se usredotočili na novi posao koji je također održiv i s kojim se nadam da ću imati prilike raditi u budućnosti”, kaže Lori.

Svaki početak, pa tako i onaj u slučaju Lori, dolazi s izazovom. Njezin je bio puno nepoznanica jer nije imala iskustva s maloprodajom. Stoga je, objašnjava, odlučila krenuti iz područja koje najbolje poznaje, a to je ugostiteljstvo. Sada, nekoliko godina kasnije, njezin se pogled na poslovanje razvija, kaže. “Održivost je i dalje ključni dio, ali fokus se pomaknuo na stvaranje kvalitetnog životnog stila koji uključuje produktivnost, kritičko razmišljanje, logiku, planiranje i networking, jer smo primijetili da je to ustvari ono što većinom prethodi okretanju održivom načinu života”, govori Lori.

Lori je inače rodom iz Kastva, a diplomirala je na Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji. Oduvijek je bila u hotelijerstvu te turizmu i ugostiteljstvu. “Ustvari je samo pitanje bilo za koju specifičnu granu industrije ću se finalno odlučiti, a realno, da sam prije negdje mogla probati naš cococash cappuccino vjerojatno bih se i prije odlučila za coffee shopove”, kaže. Opisuje se kao poduzetnu, upornu, znatiželjnu i analitičnu, a trenutačni joj je životni moto “Balance. Brakes. Boundaries”.

“Dakle, koliko god bih voljela učiniti sve odjednom, odmah, sada i sve brzo, uvijek se podsjetim, ‘OK, stani, uzmi si vremena za sebe, radi na sebi, nemoj zanemariti prijatelje i sve zbog nečega što može pričekati’”, govori. Za odmor nakon dugog radnog dna ‘prakticira’ Netflix, a omiljene knjige su joj ‘The infinite game’ Simona Sineka, kao jedna kojoj se voli vraćati. I ‘How not to die’ Michaela Gregera. Za tu misli da bi je svi trebali pročitati.

I da, Lori – ako već niste iščitali kroz prethodne retke – živi bez otpada! “Živim bez otpada, ili kako ja to zovem, zerowaste-ish, oko pet do šest godina, dakle od pandemije. I to se uglavnom vidi u mojoj svakodnevici najviše kroz to da razmišljam drugačije nego prije o svojoj potrošnji. Više pažnje posvećujem onome što brendovi rade. Više pazim je li nešto što kupujem stvarno potrebno ili je nešto što kupujem korisno, potrebno, i zbog čega sam primjerice manje podložna marketinškim taktikama i tome sličnom. Općenito, samo sam se više usredotočila i kupovina mi je lakša nego prije…”, objašnjava.

Svoj otpad, što često bude prva asocijacija na ljude koji žive tim životnim stilom, ne skuplja u u staklenci. Nikad, kaže, nije išla tako daleko. “Samo sam se usmjerila na to da sve što mogu kupim bez pakiranja, ili ako je u pakiranju, da se može reciklirati. Provjerim uvijek postoji li neki način na koji mogu nešto upotrijebiti, ako se može višekratno koristiti, ako se može pokloniti. Tako da pazim da iskoristim sve svoje mogućnosti prije nego što nešto postane otpad”, objašnjava. Ne prati aktivno koliko otpada stvara, ali objektivno primjećuje koliko njega nastaje i drži se svojih načela. Rezultat je to da kantu za smeće od 10 litara pune mjesec i pol dana.

Za neke bi to bila radikalno mala količina otpada, no Lori nijedan od svojih zero waste izbora ne bi ‘odjenula’ u taj pridjev. “Nakon vremena postaje normalno živjeti ovako, gotovo poput načina života naših majki i baka – sve je poslagano u staklenke, osigurano da bude hermetički sigurno i manje kvarljivo”, kaže Lori. S druge strane, svima koji žele napraviti promjene savjetuje iduće. “Ne nazivajte ih ‘promjenama životnog stila’ već uvodite male izmjene – zamijenite jedan proizvod drugim, promatrajte što inače kupujete i istražite postoji li nešto novo na tržištu što vam može uštedjeti vrijeme, novac ili ponuditi veću upotrebljivost”, kaže.

Zanimalo nas je podrazumijeva li zero waste način života neke probleme. “Najveći izazovi s kojima se trenutačno suočavam u zero waste navikama, primjerice u Zagrebu, proizlaze iz činjenice da većina trgovina koje isprobavaju zero-waste pristup ili plasiraju takve proizvode ne posvećuje im dovoljno marketinške pažnje, ne daje im dovoljno vremena da se održe na tržištu ili im ne pruža adekvatnu podršku kako bi postali lako dostupni i kako bi se potrošačima olakšao prijelaz i stvorila navika”, smatra Lori.

Jer, nastavlja, kada razvijate posao u tom smjeru, zapravo mijenjate potrošačke navike. “A promjena navike kod nečega što ne radite svakodnevno ne traje tri tjedna – traje mjesecima, jer ako nešto koristite samo jednom ili dvaput tjedno, potrebno je puno dulje da postane dio rutine. A svi brzo odustanu, bez da se adekvatno potrude, s obzirom na izazovnost kultiviranja novog stila kupovine”, kaže Lori. No, ona to ne vidi kao nešto obeshrabrujuće jer, kaže, uvijek postoje ljudi koji cijene takve inicijative, pojavljuju se nove tvrtke koje ih podržavaju i primjećuje sve veće zanimanje za tu temu. U biti, općenito smatra “da je budućnost zero-waste pristupa neizbježna, pogotovo s obzirom na sve veći rast ekološke svijesti i klimatske anksioznosti”.

Lori je svoj životni stil i nazore prenijela i u svoj biznis, u kojem je kombinacija kave s ostatkom ponude nastala prirodno jer su “kava i ugostiteljstvo njezina industrija”. To je, kaže, moj dom. “Htjela sam spojiti to s održivošću i ponudom koja je nedostajala u centru Zagreba, odnosno proizvodima koje nisam mogla pronaći dok sam pokušavala usvojiti zero-waste način života. Tijekom brainstorminga i razgovora s boljom polovicom, primijetila sam da su kombinacije trgovine i kafića vani uobičajene, što mi je dalo sigurnost da ne radim nešto potpuno izvan okvira, već samo spajam dvije ideje na novi način”, dodatno pojašnjava.

Kako nije imala iskustva u retail sektoru, govori, željela ga je povezati s nečim što joj je bilo poznato i ugodno. “A kava je upravo to, ne samo za mene, već i za mnoge Hrvate. Tako smo u prostor koji se osjeća domaće, ugodno i normalno, kako ljudi vole opisivati, dodali nešto progresivno, nešto što predstavlja budućnost. U ponudu smo uključili isključivo proizvode koji nisu bili dostupni na hrvatskom tržištu, ali su se mogli pronaći online, poput Last Object, Bareaya i Equa Care. Osim toga, dodali smo refill shop s proizvodima koje nisam mogla pronaći u centru Zagreba za kupnju bez ambalaže – s fokusom da sve bude kvalitetno, organski i vegansko”, pojašnjava.

Lori kaže da, kada kada netko uđe u Filteraj, možda na prvi pogled neće odmah primijetiti razliku. Izvana izgleda kao, kaže Lori, običan specialty coffee shop. “Većina promjena događa se iza šanka, u načinu rada. Šalice, primjerice, izgledaju standardno, kad se radi o takeaway verzijama – one su u potpunosti kompostabilne, a vrećice koje koristimo izrađene su od palih listova. Takve su stvari vidljive, ali suptilnije. Najveću razliku činimo komunikacijom i podizanjem svijesti – trudimo se informirati ljude o tome kako radimo, kako proizvodimo vlastito mlijeko i kako se pulpa od mlijeka koristi u pripremi banana kruha. Tako ne samo da pokazujemo da su održivi modeli poslovanja mogući, već i inspiriramo goste da neke od tih principa primjene kod kuće”, pojašnjava.

Također, kao i svom privatnom životu, i u svom se biznisu trudi proizvoditi što manje otpada, iskoristiti što više moguće i pronaći alternativne načine upotrebe za sve što koriste. “No, naravno, potpuno zero waste poslovanje, transport i maloprodaja nisu apsolutno mogući. Međutim, razmišljati tako, živjeti prema tim principima i primjenjivati ih do maksimalne moguće mjere bez ugrožavanja kvalitete i sigurnosti naših gostiju – to je itekako izvedivo. To nije doslovno korištenje apsolutno svega, već prilagodba načina razmišljanja i donošenja odluka”, tvrdi Lori.

Zakoni se također sve više prilagođavaju održivosti i ekologiji, polako, ali sigurno, dodaje, a i većina njihovih dobavljača je iznimno zadovoljna suradnjom i otvorena za prilagodbu pakiranja i načina rada, nastavlja. “Veće tvrtke su, naravno, manje fleksibilne zbog ustaljenih procesa, ali manje tvrtke se vrlo brzo prilagođavaju kako bi nastavile surađivati s nama. Smatram da smo ostvarili oko 90 posto ciljeva vezanih uz smanjenje otpada – trenutačno još istražujemo mogućnosti za iskorištavanje otpadaka citrusa i kave, no to bi zahtijevalo složeniju suradnju i dodatne proizvodne kapacitete. Potražnja za pekarskim proizvodima i hranom, primjerice, nije dovoljno velika da bi riješila taj problem kroz to”, govori.

No, sada pomalo mijenjaju koncept – manje će naglašavati održivost kao primarni fokus, a više će se usmjeriti na izgradnju kvalitetnog životnog stila. “S vremenom smo primijetili da naši gosti već žive održivo, ali im to nije glavna motivacija. Zato ćemo se više baviti temama poput logičkog razmišljanja, efikasnosti, kritičkog razmišljanja, planiranja, networkinga – svime što može pomoći u stvaranju boljeg i ispunjenijeg života”, najavljuje.

Uvijek nude oko pet kava. “Jednu mješavinu za espresso, tri single origina za filter kave, i jednu bez kofeina za espresso. Oduvijek smo željeli imati uravnotežen i slatki espresso, najviše zato što su biljna mlijeka općenito kiselija od kravljeg mlijeka, pa smo htjeli prilagoditi stil kave da funkcionira s našim mlijekom od kokosa i indijskih oraha, bademovim mlijekom i zobenim mlijekom. Najveće zadovoljstvo uvijek je vidjeti pun bar ljudi koji uživaju u svim našim pićima koja smo osmislili”, dodaje.

No, rade dakle i na tom ‘ekstra doživljaju. “Uvijek težimo tome da Filteraj bude poput oaze pozitivnosti i da oko toga izgradimo zajednicu za sve ljude koji žele biti u društvu istomišljenika, u društvu pozitivnih ljudi, u krugu motiviranih ljudi, i da bude mjesto gdje se vraćaju kad im zatreba motivacija, podizanje, ili samo dobre vibracije. I srećom to smo uspjeli postići i dobivamo puno povratnih informacija od naših stalnih gostiju da vole dolaziti ovdje jer je vibra uvijek pozitivna, opuštena, motivirana. Dakle, ljudi dolaze ovamo raspravljati o idejama, opustiti se i pročitati knjigu, raditi na svojim novim projektima na našem community stolu ili samo upijati sunce“, kaže.

A sve što organiziraju unutar zidova Filteraja nastoji, kaže Lori, podići tu vibru i ideju na još višu razinu. “Na primjer, upravo smo započeli s novom serijom naših događaja koji će se fokusirati na izgradnju zajednice onih koji ostvaruju golove. Započeli smo s Re:Set događajem, gdje smo imali radionicu o tome kako uspješno postaviti ciljeve kako bi se vjerojatnije ostvarili. A sljedeći događaj koji dolazi bit će Focus friending – odnosno speed friending event za accountability buddies-e gdje će ljudi moći upoznati i druge ljude koji su postavili ciljeve u sličnim područjima i možda si pronaći novog accountability buddya koji im može pomoći da napreduju i zapravo postignu ono što očekuju od sebe”, kaže za kraj.