Bojan ima 35 godina, vozi bager i župan je najmanjeg grada na svijetu: „Zadužen sam za red, mir i rješavanje sporova“

Ponekad imamo sreću ukrstiti puteve, barem nakratko, s nekim doista neobičnim ljudima… Tako se dogodilo i neki dan. On je tata, bagerist i vlasnik obrta Krota Kop te ljubitelj oldtimera. Ima ih tri, opisuje ih kao ponos Jugoslavije: Stojadin, Yugo i Renault 4. No, on je, a upravo je to bio razlog našeg telefonskog ‘susreta’, i župan, kako mu često govore, najmanjeg grada na svijetu, Huma. Ime mu je Bojan Krota, ima 35 godina, a razgovor s njim bila je mješavina učenja o starim običajima, prvenstveno toj počasnoj funkciji, te smijeha.

Humski župan Bojan Krota je iz Erkovčići. Tamo živi cijeli život, a njegov je u posljednje vrijeme postao jako užurban. S jednog posla ide, kaže u šali, na drugi. Cijeli je dan u bageru, bavi se i poljoprivredom, imaju sve domaće, a prije tri i pol mjeseca je postao i tata. Sam za sebe kaže da je ‘čuvek ud dela’, a od prije nešto više od šest mjeseci, što znači da je sada otprilike prošao pola mandata, izabran je i za župana Huma!

Župan Huma, objasnio nam je, bira se po staroj užanci, odnosno običaju. Bira ga 11 sudaca i to urezivanjem glasova u sudačku palicu ili raboš. Kandidate predlažu isti ti suci, i to dvojicu. Tko ima više glasova osvaja mandat na leto dana, objašnjava Bojan.

I upravo se to njemu dogodilo. No, koje dužnosti idu uz tu počasnu funkciju? „U davnini su bile jače… Sada organiziramo naše radne akcije, rabote. Radi se na tome da se čiste parcele po Humu i Humšćini, održavamo puteve, sve stvari koje treba napraviti kako bi naš kraj učinili boljim i ljepšim“, pojašnjava. Isto tako, humski je župan, rekao je, zadužen i za održavanje reda i mira i rješavanje nesuglasica. Srećom, takvih situacija nije imao u svom mandatu, barem ne još, a i policija je, govori uz smijeh, preuzela u današnje vrijeme te stvari.

U zadaće spada i organizacija fešti. Tu je, primjerice, Dan Huma, a održava se i fešta rakija, kaže Bojan. Biraju se najbolje rakije, njih ocjenjuje stručni žiri, a župan je zadužen za proglašenje i podjelu diploma. Naravno, proba se i koja rakija ne bi se vidjelo vrijedi li, smije se Bojan.

Bojanu je ovo drugi mandat, već je jednom obnašao funkciju humskog župana, i to 2015. godine. „Župan se bira iz područja Huma i Humšćine. Jedne je godine netko iz Huma, a Humljane zovemo grašćaki, kao oni iz grada, onda slijedi selo Brnobići, a zatim Erkovčići. To se vrti. Ne smije biti dva puta zaredom netko iz istog sela. Tako je starina i tako mora bit“, kaže.

Iako u samom Humu ne živi, neprestano je u njegovoj blizini, a u samom je gradu najmanje jednom ili dva puta mjesečno. Svima koji ga nisu još vidjeli preporučuje da ga posjete jer, kaže, ne možete vjerovati da nešto tako malo može postojati, a on sam kod Huma voli, kaže, oštariju. „Kako biste vi rekli gostiona ili kavana. Mala je, ali štabela, a štabela znači da je jako dobra, prava, kvalitetna.. Jedna, ali vrijedna, u kojoj se može pojest, ali i popit, ali prvenstveno dobro pojest“, govori.

Činjenica da je izabran za župana predstavlja mu čast. Nešto vrijediš kad to postaneš, i u svakom je slučaju lijepo, kaže. Isto tako, važno mu je da se ta tradicija, u biti običaj koji seže u 12. i 13. stoljeće, a koji je obnovljen 1977. godine, ‘ne zatare’, odnosno da ne padne u zaborav.

Prilikom glasanja, zarezi, odnosno glasovi za dvojicu kandidata u sudačku palicu, odnosno raboš se zarezuju nožićem koji se naziva kosir, i to na svakom kraju palice za pojedinog kandidata. „Uz pomoć Boga i raboša se bira župan na leto dan“, službena je uzrečica koja prati taj izbor. Za kandidata za župana može biti predložen samo netko od sudaca, a suci također moraju biti domaći, iz Humšćine, i moraju biti muškog spola. Sucem se postaje na prijedlog i poziv, kada se neko od mjesta isprazni.

Osim raboša, postoji i županska palica koja je znak vlasti u Humu. Izrađena je od drva, kaže Bojan, a osim nje župan dobije u povjerenje i ključeve od polače. „To je jedan dom u Humu gdje je izbrana letina od cijele godine, od kaštigi, što je pak porez ili pak kazna za neodrađene stvari ili slabo urađene stvari… Ako je netko napravio zlo morao je plaćati porez, to se stavljalo u kasicu. Ili, ako nije platio porez, dao je neke svoje proizvode vino, pršut, objašnjava humski župan Bojan Krota. Trenutačno u polači stoje tri pršuta, kaže.

Zanima nas što su ti nekadašnji vlasnici pršuta skrivili. „Slabo su odradili zadatke koji su im bili namijenjeni… Kada smo imali rabotu oko groblja u Humu, dogovorili smo se da ćemo se svi naći, a dvojica nisu došla, a obećali su. Za kaznu su morali dati pršut“, govori Bojan te objašnjava da će tako prikupljena zaliha koristiti na idućem izboru, kada će on župansku palicu, u lipnju ove godine, opet predati dalje, sukladno onome onome što ‘odluči’ raboš…