Stara kamenita vrata jedan su od najpoznatijih simbola Zagreba: ne zna se tko ih je sagradio, a prema legendi duhovi ovo mjesto posjećuju čim padne noć

U Zagrebu postoji jedno doista posebno mjesto, možda najposebnije od svih. Mjesto je to gdje je povijest bliža, molitve glasnije, plamen svijeća jarkiji…. To posebno mjesto zove se Kamenita vrata. Riječ je o jednoj od najpoznatijih atrakcija grada, jednom od simbola Zagreba, slavnom prolazu kroz koji nitko ne prolazi ravnodušan. Kamenita vrata s pravom su istaknuta na turističkoj karti hrvatske prijestolnice, a ovo je njihova priča. Donosimo sve zanimljivosti i legende koje se vežu uz to slavno mjesto.

Kamenita vrata prvi se put spominju u 13. stoljeću. Bila su dio nekadašnjeg obrambenog sustava Gradeca, jednog od dva naselja iz kojih će nastati Zagreb. Predstavljala su jedna od četiriju vrata koja su vodila u Gradec, pokazala su se kao vjeran i pouzdan čuvar grada, a danas su jedina sačuvana vrata koja su vodila u utvrđeni grad. Sva ostala srušena su u 19. stoljeću. Oblik koji danas imaju poprimila su u drugoj polovici 18. stoljeća, a tko ih je točno originalno projektirao i izgradio ni danas nije poznato.

Kamenita vrata svjedok su burne povijesti, a jedan će ih povijesni događaj uzdignuti do statusa koji imaju danas. Taj se događaj zbio u vrijeme kada su požari bili učestala stvar, prvenstveno jer su se kao građevni materijal upotrebljavali drvo te slama za krovove. Stradala su bila i ona sama u nekoliko požara, no svoju slavu duguju požaru koji se zbio u noći s 30. na 31. svibnja 1731. godine. Naime, nakon tog požara, na zgarištu kod Kamenitih vrata pronađena je gotovo pa potpuno očuvana slika Majke Božje. Oštećenja koja su pretrpjela bila su minimalna – izgorio je njezin drveni okvir te dijelom nagorio donji i gornji dio samog platna. No, mimo toga – kao da oko nje nije divljala vatrena stihija.

“Grad je u nekoliko navrata sliku dao na pregled stručnjacima kako bi je detaljno proučili. Iz njihove analize jasno je da je slika bila zahvaćena plamenom, i da nije izgorjela iako je bila od materijala koji je osjetljiv na djelovanje vatre. Slika Majke Božje djelo je nepoznatog autora, a naša je poznata povjesničarka Lelja Dobronić postavila tezu da je djelo domaćeg slikara koji ju je naslikao tehnikom ulja na platnu negdje krajem 17. ili početkom 18. stoljeća. Vijest o slici koja je ‘preživjela’ požar brzo se proširila i odmah je dobila posebno značenje”, piše portal Povijest.hr.

Spomenuti događaj označio je Kamenita vrata kao mjesto na kojem se zbilo čudo i doprinio njihovu čudotvornom statusu. Udovica Modlar, prenosi dalje portal, koja je pronašla sliku Majke Božje podigla je i barokni oltar u sklopu Kamenitih vrata, na koji je postavljena slika. Željezna ograda oko oltara podignuta je pak sredinom 18. stoljeća, dok je povodom 200. obljetnice preživljenja požara, 1931. godine, slika okrunjena i zlatnom krunom, piše isti izvor. Nadalje, 31. svibnja 1991. godine Majka Božja od Kamenitih vrata proglašena je i zaštitnicom Zagreba. Isti se datum obilježava i kao dan grada Zagreba.

Inače Kamenita vrata su se tijekom svog postojanja nekoliko puta suočavale s prijetnjom rušenja, a nekoliko su puta i restaurirana kako bi se očuvala njihova vrijednost. Sada se vode kao zaštićeni spomenik kulture, a isto su tako i mjesto hodočašća i molitve. U samim se vratima nalazi  mala kapelica. Vjernici u Kamenitim vratima pale i svijeće, a zidove istih krase plakete sa zahvalama onih koji su se uvjerili u čudotvornu moć Majke Božje.

No, Kamenita vrata su isto tako i mjesto radnje brojnih legendi, a sudeći prema njima i danas ih obilazi nekoliko duhova. Portal Moderna galerija prenosi četiri legende koje se vežu uz ovu zagrebačku atrakciju. Prva je ona o zlatnom križu koji je navodno bio sakriven u škrinji unutar zidova Kamenitih vrata, a koji je imao sposobnost zaštite Gradeca od svake opasnosti. Legenda kaže da je on i dalje tamo skriven i da će biti otkriven kad zaštita najviše zatreba.

Kamenita vrata navodno obilazi i duh hrabrog viteza iz Gradeca koji je u doba turske opasnosti često kod Kamenitih vrata čuvao ulaz u Gradec. “Jedne noći, dok je vitez bio na straži, prekrasna djevojka u bijeloj haljini mu se približila i predala mu mali medaljon s likom Majke Božje, obećavši mu da će ga ona zaštititi od svake opasnosti. Vitez je prihvatio medaljon i, zahvaljujući njemu, uspješno odolijevao mnogim napadima, postavši legenda među stanovnicima Gradeca. Nakon što je preminuo tijekom jedne bitke, vjeruje se da je njegov duh ostao vezan za Kamenita vrata, štiteći ih i nadalje. Neki tvrde da su, hodajući Gornjim gradom noću, vidjeli duh viteza kako obilazi oko Kamenitih vrata, držeći svoj medaljon i štiteći ulaz u Gradec”, navodi dalje spomenuti portal.

Tu je i legenda o mladiću i djevojci koji su pripadali sukobljenim obiteljima iz Gradeca. Slučajno su se sreli kod Kamenitih vrata i zaljubili se, a svjesni da obitelji neće prihvatiti njihovu vezu, tamo su se potajno sastajali. Naposljetku, obitelji su doznale i pokušale ih razdvojiti, a mladić je umro pod nerazjašnjenim okolnostima. Nakon njegove smrti, djevojka je svake večeri dolazila kod Kamenitih vrata i molila se slici Majke Božje da se on vrati. Njezin duh navodno također patrolira područjem.

Četvrta se veže uz stražara Marka, koji je, iako nikad nije napuštao poziciju dok je stražario, jedne noći čuo misterioznu melodiju te je odlučio slijediti. “Osjetio je kako ga neka nevidljiva sila vodi sve dalje i dalje od vrata, dok ga nije privela do stare fontane. Tu je ugledao prelijepu vilu koja je svirala na flauti. Vila mu je ponudila čašu vode iz fontane, a kad je popio, osjetio je kako se njegovo tijelo počinje pretvarati u kamen. Kad je svanulo jutro, građani Gradeca pronašli su skamenjenog Marka usred trga, s rukom rastegnutom prema fontani. Bio je pretvoren u kip. Vjerovalo se da je to bila kazna za njegovu znatiželju i napuštanje dužnosti. I danas, prema legendi, kada ponoć otkuca, može se čuti tiha melodija koja dopire iz smjera stare fontane, podsjećajući stanovnike Gradeca na sudbinu stražara Marka i opasnosti koje vrebaju one koji napuste svoje dužnosti”, piše Moderna galerija.