Obred koji ne bi izdržali ni odrasli: dječaci satima trpe ubode mrava koji bole kao metak i pritom plešu bez da puste suzu

Postoje različite vrste testova hrabrosti, inicijacija i prelaska u svijet odraslih. Po tom pitanju smo, gledano globalno, doista raznoliko mjesto. Primjerice, na peruanskom otoku Taquile na jezeru Titikaka muškarci se ne mogu ženiti prije nego li nauče štrikati… A u jednom dijelu brazilske amazonske prašume ne možete ući u svijet odraslih ako ne prođete iznimno bolan test hrabrosti i izdržljivosti! Taj obred inicijacije uključuje mrave, no ne bilo kakve…

Ovaj neobični i brutalni običaj inicijacije, kojim dječaci postaju muškarcima, primjenjuju pripadnici naroda Sateré-Mawé. A vrsta mrava koju u njemu upotrebljavaju naziva se paraponera clavata, odnosno mrav metak (bullet ant, na engleskom). Taj insekt to ime ne nosi bez razloga. Dugačak je do dva i pol centimetra, a za njegov se ubod kaže da je čak 30 puta bolniji od onog pčele. Neki čak tvrde da je ubod tog mrava jednako bolan kao i da vas pogode metkom, a da bol, koju često prate mučnina i povraćanje, može trajati i do 18 sati.

Sam obred inicijacije naziva se “waumat” i taj ga narod primjenjuje već stoljećima. Prije samog obreda, dječaci koji se sudjelovati u njemu moraju otići u šumu i skupiti mrave metke. Ti se mravi onda umeću u posebno izrađene i ukrašene rukavice, po njih 12-ak u svaku, a kako bi se to sigurno i bezbolno napravilo mrave čak anesteziraju nekom vrstom pripravka.

Tijekom obreda, dječaci navlače tako pripremljene rukavice. Ruke u njima trebaju držati po 10 minuta, a pritom još i plešu uz zvukove glazbe čiji ritam i ponavljanje navodno pomaže u izdržavanju boli. Takav će ritual tijekom svog života prijeći još 19 puta. Naime, vjeruje se da ih svaki od tih rituala osnažuje, čini boljim ratnicima i lovcima. Mladićima pak se, ovim inicijalnim, želi pokazati da život proživljen bez ikakve patnje ili truda uopće nije vrijedan.

I tamošnje djevojčice prolaze kroz obred inicijacije, no njihova je nešto dugotrajnija i obavijena velom misterije i izoliranosti. Naime, nakon što dobiju prvu menstruaciju, same ih ostavljaju u šumi, u kolibi, na čak dva mjeseca. U tom razdoblju mogu vidjeti samo svoju majku, koja im donosi hranu. Nakon ta dva mjeseca izopćenosti smatra ih se odraslima, spremnima za ženidbu i rađanje djece.