Hrvatski otok nakon 50 godina ponovo ima školu! Valu učiteljica stiže svaki dan brodom, a za dvije godine podučavat će i njegovog brata

Brod Jadrolinije polako pristaje uz obalu Kaprija, a s njega, po prvi put nakon 50 godina, izlazi učiteljica. Zove se Lucija, putuje iz Šibenika, a na otoku ju čeka nasmijani prvašić Val. U uređenom prostoru zgrade, u kojoj su u prizemlju kafić i trgovina, a na prvom katu prostor pošte i mjesnog odbora, Lucija i Val svladavat će slova, brojke, crtati, pjevati i otkrivati tajne svijeta. Ova prekrasna vijest obradovala je stanovnike svih otoka u šibenskom arhipelagu, a vijest da Kaprije nakon 50 godina ponovo ima školu brzo se proširila cijelom županijom.

Val Mudronja razigran je i znatiželjan sedmogodišnjak, obožava more, s tatom ide u ribe, brine za dvoje male braće i veseli se seki koja stiže u prosincu. Odnedavno, Val je i učenik prvog razreda osnovne škole. Njegova mama Livia Mudronja ispričala nam je kako još uvijek ne mogu vjerovati da Val ne mora u školu putovati u Šibenik.

“Krajem lipnja još smo mislili da će morati putovati, već sam predala papire za školu u Šibeniku. No onda se sve pokrenulo, tu nam je puno pomogao don Božo s Prvića, koji je pitao ne bismo li radije da se Val školuje na otoku. Svi su se pokrenuli i stvarno je riješeno. U rekordnom su roku uredili učionicu i prije par tjedana je počela nastava,” govori nam presretna i ponosna Livia.

Valova učiteljica se zove Lucija Laća, a posebni učitelji dolaze par puta tjedno za nastavu vjeronauka, engleskog i informatike. Val je sa svima oduševljen, a s Lucijom se odmah povezao. Nastava počinje ovisno o voznom redu trajekta. Ovih je dana to bilo u 10, a sad kad krene zimski red vožnje počinjat će u 13 sati. Školovanje na otoku ima brojne prednosti, tjelesni imaju na otvorenom, ljeti će i plivati, učenik je samo jedan pa se gradivo brže obrađuje…

Mana je, naravno, što đak nema društvo, no obitelj Mudronja to nadoknađuje izletima u grad vikendom. Uskoro ga planiraju upisati i na neki sport u Šibeniku. Osim toga, društva mu sigurno ne nedostaje u domu.

U peteročlanoj obitelji Mudronja trenutno je troje djece, a uskoro stiže i četvrto. Tu su mama Livia (32) i tata Borko (35), Valu je 7 godina, Marinu 5, a Viti 2 i pol. U prosincu im stiže i Lucija. Potrebe za nastavom na otoku, čini se, samo će zahvaljujući ovoj obitelji biti još neko vrijeme, a u mjestu je, otkriva nam Livia, još jedna beba. Marino već sad gleda što brat radi i uči ne može dočekati da i sam sjedne u klupe učionice na Kapriju. Život na otoku za ovu je obitelj ostvarenje snova i ne mogu zamisliti da žive igdje drugdje.

No, kako su se uopće našli na Kapriju? Livia je rođena u Sloveniji, a tata joj je Šibenčanin pa je odmalena dolazila ljeti u taj grad. I Borkovi su iz Šibenika, a kuću na Kapriju je kupila njegova baka. On je igrao tenis, putovao, živio kratko i u Zagrebu, ali uvijek ga je vuklo more, otok, mir koji pružaju. U drugom srednje Livia iz Ljubljane doseljava u Šibenik, a već uoči fakulteta ona i Borko sele na Kaprije. Od prvog dana do danas, ova obitelj živi od ribarstva. U tim prvim danima nakon preseljenja ljeti su plovili Jadranom i prodavali ribu restoranima. A pred kraj fakulteta došlo je vrijeme za proširenje obitelji i ubrzo stiže Val.

“Život na otoku ili na selu je nešto potpuno drugačije. To je mir, sigurnost, domaća okolina… To nama zlata vrijedi i stvarno bi sugerirala svima koji razmišljaju o takvom životu da se odvaže i presele. Kažu da treba cijelo selo da odgoji dijete, a u ovakvim je sredinama to stvarno istina. Svi stanovnici otoka su jedna zajednica, svi smo jedno i pomažemo jedni drugima.

Zimi imamo samo jedan kafić koji radi, pa se tamo okupljamo. Naravno da ima i pojedinačnih trzavica među nekima, no to ne umanjuje snagu nas kao zajednice,” priča nam Livia. Dok je odrastala u Ljubljani, kaže, nije mogla ni zamisliti da će jednom zaista živjeti svoj san. Naravno da život na otoku ima i nedostataka, ali dobrih je strana, kaže Livia, puno više.

Po svemu sudeći, i novopečeni učenik Val mogao bi roditeljskim stopama. Obožava more, diže mreže prije i poslije škole, lovi ribu, a po uzoru na tatu želi jednog dana biti član vatrogasnog društva. Život će ga sigurno odvesti na obalu, u veće gradove, druge države, ali srce ga možda, baš kao i njegove roditelje, na kraju vrati u mir i sigurnost Kaprija.