Kvizovi
Žene starog plemena unakazuju lica čepovima u nosu i ružnim tetovažama: pozadina ovog starog običaja bolna je i potresna
Brojna plemena i društvene zajednica diljem svijeta imaju različite običaje, koji su nam iz današnje perspektive neobični i nerazumljivi. Neki od tih običaja polako odlaze u prošlost, no neke i danas možemo naći u zabačenim dijelovima svijeta. Jedna od neobičnih priča dolazi iz Indije, iz savezne države Arunachal Pradesh i plemena Apatani koje živi u dolini Ziro. Pleme Apatani su etnička skupina poznata po brojnim jedinstvenim običajima. U svijetu je ipak najpoznatiji onaj koji se odnosi na tradiciju unakazivanja lica i nosa žena. Iza tog običaja stoji potresna priča o preživljavanju i teškom životu u prošlosti.
ČEPOVI U NOSNICAMA I TAMNE TETOVAŽE OD ČELA DO BRADE
U nekim su plemenima bolni i često za zdravlje opasni dodaci na licu i tijelu žena bili način ukrašavanja, simbol ljepote ili želje da se istakne i zablista. Za to su dobar primjer žene iz plemena Mursi, koje nose drvene ili glinene tanjure u usnama, koji u njihovoj kulturi predstavljaju simbol ljepote i plemenskog identiteta. Pripadnice naroda Padaung u Burmi nose pak niz ogrlica kojima izdužuju vrat, što također simbolizira ljepotu.
No žene plemena Apatani imale su sasvim drugi razlog za neobične “ukrase” na licu. One su od davne povijesti stavljale velike čepove (koji se nazivaju tatau) u svoje noseve i tetovirale lica tamnim linijama koje su se protezale od čela do brade. Ne zato da bi bile ljepše, već da bi bile što ružnije i tako se zaštitle od otmica iz suparničkih plemena.
TETOVIRANJE I NOŠENJE ČEPOVA POČINJALO BI U RANOM PUBERTETU
Tetoviranje i nošenje čepova u nosu započinjalo je u ranom pubertetu i smatralo se obveznim ritualom prijelaza u odraslu dob. Žena koja je bila na ovaj način obilježena smatrala se zrelom i odraslom. Počeci ovog običaja povezuju se s turbulentnim vremenima kad su različita plemena u Arunachal Pradeshu često su bila u sukobu, a otmice žena bile su uobičajena pojava. Žene plemena Apatani bile su u to vrijeme poznate po svojoj ljepoti, pa se vjeruje da su čepovi u nosu i tetovaže na licu bili način da se smanji njihova privlačnost i tako odvrati potencijalne otmičare.
S VREMENOM JE OBIČAJ POSTAO IZRAZ KULTURNOG IDENTITETA
Ipak, postojale su i druge složene društvene i kulturne dimenzije ove prakse. Prije svega, unakažavanje je s vremenom postalo izraz kulturnog identiteta i solidarnosti unutar plemena. Žene koje su nosile te oznake bile su ponosne na svoju pripadnost i time su izražavale svoju lojalnost i poštovanje prema tradicijama predaka.
Ovaj običaj bio je i simboličan izraz rodnih uloga i društvenih normi unutar zajednice, gdje su žene prihvaćale ove bolne rituale kao dio svog identiteta i društvenih obveza. Ritual je imao je društvenu funkciju zaštite i očuvanja zajednica, i zadržao se još desetljećima nakon prestanka sukoba među plemenima
PRAKSA DANAS IZUMIRE, A SLUŽBENO JU JE ZABRANILA I INDIJSKA VLADA
Kao i mnoge druge tradicionalne prakse, i ova je postepeno izumrla pod utjecajem modernizacije, obrazovanja i promjene vrijednosti. Indijska vlada je 1970-ih godina zabranila ovu praksu, navodeći zdravstvene i humanitarne razloge, ali su i sami članovi plemena, posebno mlađe generacije, počeli odbacivati ove običaje u korist modernijeg načina života. Žene s čepovima u nosu i tetovažama u dolini Ziro moguće je vidjeti i danas, ali suvremene pripadnice više to ne prakticiraju. Pleme Apatani danas se trudi očuvati druge aspekte svoje tradicije, poput jezika, nošnje i običaja.
