U blizini Splita možete prošetati jedinim biblijskim vrtom u Hrvatskoj! Nedaleko od njega raste maslina stara oko 1500 godina

Proteklih mjeseci u nekoliko navrata pričali smo vam o ljepoti najdužeg grada u Hrvatskoj. O kaštelanskim tvrđavama, rivi, plažama, ali i o događanjima koja tijekom ljetnih mjeseci ožive cijeli grad. Nismo mi jedini koji smo se divili priobalnom dijelu ovog grada, ali to nije sve što Kaštela pružaju. Postoji jedan dio jednako lijep i vrijedan, ali znatno dalji od očiju javnosti. Danas vas vodimo u Kaštelansko polje koje skriva priče koje će vas zasigurno oduševiti.

Kao što sam grad samozatajno čuva svoju vrijednost, tako i Kaštelansko polje krije više od pogleda na more i kamene zidove starih kaštela. Čim se odmaknete od rive i zaobiđete prve maslinike, zrak se promijeni, postane gušći, mirisniji, prožet smolom čempresa i suhom travom. Ispričat ćemo vam priču o dva mjesta koja ovo polje čuva. Na prvi pogled posve različita, ona govore istu priču, priču o korijenju koje se ne vidi, ali drži sve na okupu. Jedno je Biblijski vrt Gospe od Stomorije, prostor u kojem se duhovnost i priroda spajaju već gotovo devet stoljeća. Drugo je stara maslina u Kaštel Novom, stablo koje je vidjelo dolazak Hrvata na ove obale i još danas, nakon petnaest stoljeća, daje plod. Razlika između crkvenog zvona i hrapave kore masline samo je prividna, oboje svjedoče o ustrajnosti ovog kraja i ljudima koji su odlučili da se ono vrijedno ne smije zaboraviti.

Biblijski vrt nastao je na mjestu gdje je još 1189. godine podignuta crkvica svete Marije od Špiljana, danas poznata kao Gospa od Stomorije, na južnim padinama Kozjaka. Put  koji vodi do nje vodi je makadam obrubljen ružmarinom, a jedini zvuk koji prati korake je škripa kamenčića i, u ove ljetne dane, neumorno zujanje cvrčaka. Ideja da se upravo tu oko stare crkvice, oživi prostor biblijskog bilja potekla je od kaštelanske ekologinje profesorice Ivne Bućan, a punu podršku dale su Bratovština Gospe Stomorije i Župa svetog Petra apostola u Kaštel Novom, grad Kaštela i turistička zajednica, kao i županija.

Vrt je svečano utemeljen 27. rujna 1998. godine, u znak sjećanja na posjet svetog Oca Ivana Pavla II. Hrvatskoj i njemu u zahvalnost za sve učinjeno za našu domovinu. Malo je poznato da je riječ o pravoj rijetkosti, takvih vrtova u svijetu postoji samo nekoliko, raspoređenih po različitim kontinentima, od Izraela do Novog Zelanda. Kaštelanski Biblijski vrt pritom nije samo jedan od njih, on je i prvi i jedini takav vrt u cijeloj Hrvatskoj, što mu daje posebnu težinu, kao da znate da hodate prostorom kojem nema premca u bližoj okolici.

Vrt se sastoji od pet cjelina: Predvorje, Crkva, Jidro, Griža i Gospina njiva. Danas u vrtu rastu na stotine biljnih vrsta, od platana, maslina, smokve i vinova loza, pa do biljaka koje se spominju u Svetom pismu, uz njih je tu i Judino drvo, lovor te mirisno začinsko bilje čiji se vonj, posebno u podne kad sunce najjače pripeče, širi cijelim vrtom kao tihi blagoslov. U predvorju stoji spomen kamen kipara Marka Gugića, a sjevernije, na terasi koja se zove Jidro, podignuta je kolona kamenih megalita posvećena hrvatskim velikanima čije je djelo nadahnula Biblija, od Marka Marulića do Ivana Meštrovića. Na otočiću u potoku posjetitelje dočekuje drvena Noina arka, rad Vaska Lipovca, a u Gospinoj njivi Križa života i Jabuka kipara Kažimira Hraste. Kroz vrt prolazi i križni put s 14 postaja koje su obilježene čavlima, a nedavno su u vrtu postavljeni i QR kodovi koji omogućuju posjetiteljima da na licu mjesta saznaju priču o nastanku svemu što se na lokaciji može vidjeti.

Kad konačno stignete na vidikovac, oduševit će vas pogled koji se pruža na cijelo polje i zaljev. Dobro je znati da je u blizini vidikovca posađen mali vinograd kao spomenik težaku i lozi. On ima simboličku, ne samo botaničku ulogu te podsjeća na generacije ljudi koji su ovo polje obrađivali. U njemu, uz ostale autohtone sorte vinove loze, raste i kaštelanski crljenak, sorta za koju se pokazalo da je identična Zinfandelu, popularnom u Kaliforniji, a znanstvenici su upravo u Kaštelima pronašli njezino podrijetlo. Vrt je otvoren za posjete tijekom cijele godine i besplatan je, što ga čini idealnim mjestom za mirnu šetnju daleko od gradske gužve.

Samo nekoliko kilometara dalje, u dvorištu dječjeg vrtića Maslina u Kaštel Novom, raste stablo koje mještani zovu Mastrinka. Već je izdaleka prepoznatljiva po krošnji koja se širi kao da želi zagrliti cijelo dvorište. Prema procjenama stručnjaka stara je oko petnaest stoljeća, a neki znanstvenici smatraju da bi mogla imati i do 1700 godina. Ono što impresionira nije samo brojka, nego razmjeri stabla. Obujam debla iznosi gotovo jedanaest metara, krošnja se širi na promjeru od dvadeset i dva metra, a korijenje, nevjerojatno, doseže čak stotinu metara u promjeru, neopipljivo razgranato negdje duboko ispod kamena, dvorišta i susjednih kuća. Stablo nema jedan glavni korijen, već cijeli sustav koji se razvijao stoljećima ispod cijelog susjedstva. Maslina je proglašena spomenikom prirode 1990. godine.

Najupečatljiviji detalj ostaje onaj koji najlakše promakne, ova drevna maslina i danas rađa plodove iz kojih se cijedi ulje, sitne, gorke kapljice koje u sebi nose okus petnaest stoljeća, dok je prosječni životni vijek masline, za usporedbu, oko tristo godina. Svake godine, kad dođe vrijeme rezidbe, oko stabla se okupe agronomi, umjetnici i mještani, a zrak se ispuni mirisom svježe odrezanih grana. Maslina odavno nije samo botanička rijetkost. Od njezinih listova radi se čaj koji se prodaje kao suvenir grada, čaj čiji okus, kažu, podsjeća na vrijeme provedeno u tišini pod njezinom krošnjom, a od odrezanih grana akademski kipari već desetak godina izrađuju umjetnička djela, izložena ne samo u Kaštelima nego i drugdje u svijetu. Ipak, za mještane ona ostaje samo baka maslina, stablo s kojim generacije Kaštelana odrastaju i koje aktivno paze iz godine u godinu.

Biblijski vrt i stara maslina pripovijedaju, svaki na svoj način, istu priču o ovom kraju. Jedan kroz kamen, vjeru i biljke spomenute u Svetom pismu, drugi kroz korijenje koje se širi ispod cijelog naselja i plod koji i dalje daje nakon petnaest stoljeća. Oboje podsjećaju da se neke vrijednosti ne mjere u godinama, nego u upornosti kojom prežive sve što vrijeme donese.