Posjetili smo jedini naseljeni riječni otok u Hrvatskoj: na njemu nema signala, a dolazi se skelom ili pješke preko visećeg mosta

Koračala sam preko mosta dugog 250 metara, gledala mirnu Dravu u koritu i skelu koja odmara uz obalu. Skelu na koju sam zakasnila, ali nekako mi nije bilo žao. Uvijek sam vjerovala da se najljepše stvari doživljavaju u kretanju, šetnji ili na biciklu, a ne u prijevoznom sredstvu. Tih nekoliko minuta, koliko mi je trebalo da pređem viseći most izgrađen od 1326 drvenih dasaka, bilo je dovoljno da glava zaboravi stres vožnje i grada i potpuno se prepusti mirnijem ritmu prirode. S druge strane mosta dočekala me Križnica, jedini naseljeni riječni otok u Hrvatskoj, kojeg s jedne strane grli Drava, a druge teritorij Mađarske.

Križnica je neobičan fenomen i jedino hrvatsko naselje na lijevoj obali Drave. Skela za prijevoz automobila i viseći most jedina su veza stanovnicima s matičnom zemljom i županijom, preko njih se ide na posao, u školu ili nabavku. Prema posljednjem popisu, Križnica ima 76 stanovnika, a u „zlatno doba“, nakon Drugog svjetskog rata, bilo ih više od 400.

Život ljudi ovdje je oduvijek bio vezan uz rijeku. Na Križnici je nekada radilo čak sedam mlinova, a posljednji je prestao s radom 1970. godine. Uz mlinarstvo, važnu ulogu u razvoju imali su i ribolov, lov te šumarstvo. To selo, iako slikovito i lijepo, ipak nije ono što Križnicu čini posebnom. To su mir, priroda i jedinstvena izletnička oaza u kojoj tisuće ljudi svake godine pronalazi mjesto za šetnju, kupanje, vožnju biciklima ili piknik.

S obzirom na specifičan položaj, skelarstvo ovdje ima tradiciju dugu 120 godina. Prvi je most izgrađen između 1967. i 1969. godine, a prije desetak je godina obnovljen. Stara skela tijekom godina prevezla je više od 50 tisuća putnika i oko 30 tisuća vozila, a prije koju godinu zamijenila ju je nova, električna, koja je preuzela njezin „posao“ i puni se putem solarnih panela. Ako ne želite, poput mene, zakasniti na ovu vožnju od svega par minuta pažljivo proučite vozni red, ili parkirajte pored mosta i krenite pješke u obilazak ovog neobičnog fenomena.

Nakon što sam prešla most i našla se okružena gustim zelenilom, shvatila sam da nemam signala na mobitelu. E to je odmor! Ne čudi što je upravo Križnica omiljeno izletište stanovnicima ovog kraja, a sve je više otkrivaju i oni iz udaljenijih područja. Dočekuje me Tatjana Arnold Sabo, istaknuta stručnjakinja za zaštitu prirode i ravnateljica Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode i ekološkom mrežom Virovitičko-podravske županije.

„Križnica je turistički najposjećeniji dio Virovitičko-podravske županije uz rijeku Dravu. Posjetitelji ovamo dolaze biciklirati, šetati, boraviti u prirodi i družiti se uz rijeku. Svake godine održava se i turnir u odbojci na pijesku,“ upoznaje me Arnold Sabo na početku sa značajem ovog mjesta.

Odlazimo do Posjetiteljskog centra Križnica, od pristaništa udaljenog oko 4 kilometra. Otvoren je 2023. godine i već izvana izgleda impresivno, okružen zelenilom i presvučen toplim drvom. No još je zanimljiviji njegov interijer i postav koji krije, a koji mi je približio fascinantnu priču ovog riječnog otoka.

Doznajem da Drava, koja mi je oduvijek izgledala kao pomalo lijena i, priznajem, dosadna rijeka zapravo krije puno života. Na povijesnim kartama se vidi da je kroz stoljeća stalno mijenjala svoj tok, nije marila za ono što se ljudi dogovaraju i kako se dijele. Tako je granica između Hrvatske i Mađarske određena početkom 20. stoljeća, ali rijeka je nastavila prirodno meandrirati i pritom je ostavljala dijelove hrvatskog i mađarskog teritorija na „krivoj“ obali, što je slučaj u Križnici. Ali upravo je ta prirodna dinamika jedna od najvećih vrijednosti Drave.

U Posjetiteljskom centru saznajem više o rijeci, njezinim stanovnicima, ali i o tome kako se ovdje živjelo nekad. Kuće su morale biti građene od drva i pletera, ožbukane vapnom iz higijenskih razloga te podignute na povišenim temeljima zbog mogućih poplava, a uz svaku su se obvezno sadila dva stabla, dud i orah. Kroz niz fotografija, videa i multimedijalnih sadržaja slažem polako cijelu sliku i shvaćam zašto je Križnica tako posebna. I zašto je dio važnog regionalnog parka i rezervata.

Područje Križnice nalazi se u sastavu Regionalnog parka Mura-Drava te Prekograničnog rezervata biosfere Mura-Drava-Dunav koji je proglasio UNESCO. Zaštićenim prirodnim područjima Virovitičko-podravske županije i međunarodnim projektima zaštite prirode u Posjetiteljskom je centru posvećen poseban dio postava. Danas je prekogranični rezervat u koji je uključeno pet zemalja poznat kao Europska Amazona!

Tehnički, Križnica danas nije otok jer nije sa svih strana okružena rijekom. No zbog odsječenosti od matične države, ima takav status i nadimak. Stare karte, međutim, jasno pokazuju da je naselje krajem 19. stoljeća doslovno bilo na otoku, koji se zbog prirodnih promjena toka rijeke na jednom dijelu ipak spojio s kopnom.

Uostalom, ako do nekog područja možete doći samo mostom ili skelom, ako mu voda koja ga okružuje diktira ritam života, a priroda vodi glavnu riječ, onda su formalnosti nevažne. Križnica živi u svom specifičnom ritmu, potpuno oviseći o vodostaju Drave, brodskom prijevozu i jednom prekrasnom mostu.