'Tekući pilav'
Kultura i Život
Neobično pleme izrazito visokih ljudi koji se odijevaju u šarene haljine, srčano plešu, piju krv životinja, a kuće grade od izmeta i blata
Upečatljiv stil odijevanja, nakit koji vrišti od boja, ples koji krasi visok skok, preobrazba dječaka u ratnika, stoka koja život znači… Možda ste već pogodili: prepoznatljive su to asocijacije na jedan od najpoznatijih naroda Afrike. Naravno, riječ je o plemenu Maasai, čiji pripadnici nastanjuju područje Kenije i Tanzanije. Ovisno o izvoru, ima ih između 750 tisuća i milijun, no njihovo porijeklo ni dan danas nije u potpunosti razjašnjeno pošto ne postoje nikakvi zapisi na tu temu. Vjeruje se da potječu s područja sjeverno od jezera Turkana, u sjeverozapadnoj Keniji, odakle su migrirali na ravnice Istočne Afrike tijekom 17. i 18. stoljeća. Govore jezik Maa, a sam termin Maasai znači „onaj tko govori jezik Maa“. Ovo su neke od “tajni” koje skriva pleme Maasai.
PREDIVNE VIJESTIHrvatski otok nakon 50 godina ponovo ima školu! Valu učiteljica stiže svaki dan brodom, a za dvije godine podučavat će i njegovog brata
Nastavi čitatiMLADIĆI, RATNICI I STARCI
Maasai maju vrlo specifično društveno uređenje. Temeljna jedinica Maasai društva naziva se kraal i nju čine poliginijske obitelji (Maasai muškarac može imati više žena). Kraalovi – njih 20 do 50 – pak čine selo. Kuće grade žene, i to od goveđeg izmeta, grančica, trave i blata. One su okrugla oblika, malene i niske i imaju najviše dvije prostorije.
Maasai njeguju i sustav dobnih razreda, ali samo u slučaju muškaraca i oni se dijele u tri grupe – mladići, ratnici i starci. Mladić, nakon što postane ratnik, odlazi živjeti u posebno, odvojeno ratničko selo koje se naziva manyatta. Tamo živi, među ostalim, s majkom i sestrama. S druge strane, u kraalu obitavaju oženjeni muškarci, odnosno muškarci koji više nisu ratnici i njihove obitelji. Naime, u Maasai društvu ratnici se ne mogu ženiti, to mogu tek nakon što napuste manyattu.
LJEPOTA I FASCINANTNA POVIJEST Jedna od najstarijih katedrala u Europi nalazi se u velikom hrvatskom gradu! S njezina zvonika pruža se prekrasan pogled, a i danas je srce vjerskog života
Nastavi čitatiOBREZIVANJE MUŠKARACA, ALI I ŽENA
Za pleme Maasai karakterističan je obred prelaska mladića u odraslu dob. Uz njega se veže priča da svaki mladić, da bi “odrastao”, a prije nego što ga obrežu, mora ubiti lava. To je sada, kako je ubijanje lavova zabranjeno, stvar prošlosti, no Maasai muškarci ponekad znaju to učiniti ako im on napada stoku. U svakom slučaju, onaj koji ubije lava prava je zvijezda u tamošnjem društvu.
No, ono što se i dalje radi jest obrezivanje. Od dječaka se očekuje da cijeli proces istrpe bez da ispuste ikakav zvuk. Praksi genitalnog obrezivanja, odnosno sakaćenja izložene su i djevojčice. Taj zahvat i u njihovu slučaju obilježava prelazak u odraslu dob, koje podrazumijeva i stupanje u dogovoreni brak. Maasai vjeruju kako je genitalno obrezivanje žena nužno i Maasai muškarci mogu odbiti svaku ženu koja nije prošla taj postupak, odnosno mogu je proglasiti nevrijednom braka ili pak za nju platiti „nižu cijenu“.
SVE SE VRTI OKO STOKE I DJECE
U centru Maasai svakodnevice, ali i života općenito, ipak se nalazi stoka. I sve se vrti oko nje. Što više grla stoke muškarac ima, to više može imati i žena. Dapače, status i bogatstvo se mjeri, među ostalim, brojem grla stoke. Navodno je 50 grla broj vrijedan poštovanja. Drugi faktor po kojem se mjeri bogatstvo jest broj djece, s time da se u „broj djece“ uključuju i žene. No, da bi ga se doista smatralo bogatim, muškarac mora imati mnogo i jednog i drugog, dakle i stoke i djece. Ako jednog ima puno, a drugog malo, smatra ga se siromašnim.
Spomenuta stoka je pripadnicama Maasai naroda i glavni izvor hrane. Jedu njezino meso, svakodnevno piju mlijeko, a povremeno, u posebnim situacijama, i njezinu krv, primjerice u slučaju poroda ili pak obrezivanja.
MRTVE OSTAVLJALI STRVINARIMA
Pripadnici naroda Maasai su monoteisti, odnosno vjeruju u jednog boga koji se zove Enkai ili Engai, a u prošlosti nisu pokapali mrtve jer su vjerovali da je zakapanje štetno za tlo. Tijelo bi ostavili strvinarima, dok su formalne pogrebe održavali samo za uglednike u svom društvu. Također, s obzirom na veliku stopu smrtnosti novorođenčadi, Maasai imenuju djecu tek nakon što navrše tri mjeseca. Dotad su u izolaciji s majkom, a nakon isteka tog roka brije im se glava. Naime, dugu kosu mogu imati samo ratnici, a obrijana glava novorođenčeta, vjeruju, simbolizira novi početak.
TRI GODIŠNJA DOBA I ZANIMLJIV ODJEVNI STIL
Zanimljiv je i njihov tradicionalni Maasai kalendar. On također broji 12 mjeseci, ali samo tri godišnja doba – doba dugih kiša, doba kiše koja sipi i doba kratkih kiša. Imena mjeseca su pak vrlo opisna. Primjerice drugi mjesec doba kiše koja sipi zove se „kujorok“, što znači „cijela je zemlja prelijepo zelena, a pašnjaci izgledaju kao dlakave gusjenice“.
Što se tiče izgleda, Maasai su prepoznatljivi po svom elaboratnom nakitu, ukrašavanju tijela te, među ostalim, širenju ušnih resica za koje koriste najrazličitije materijale, od grančica do kamenja. Njihova tradicionalna odjeća služi u svrhu plemenske identifikacije, ali i nosi određeni simbolizam. Primjerice, mladi muškarci mjesecima nakon obrezivanja nose crno. Komercijalni pamuk je u njihovu upotrebu ušao 1960-ih godina, dotad su se prvenstveno oslanjali na kožu životinja, a zaštitni im je znak takozvana shuka, tkanina koja se omata oko tijela, tipično crvene boje, ponekad s uzorcima.
No, kao i u slučaju svega, i Maasai se mijenjaju s prolaskom vremena. Svoje mrtve danas pokapaju, govore engleski i swahili, a neki su se preobratili na kršćanstvo i islam te se u svojoj prehrani sve više oslanjaju i na rižu, krumpir te zelje. Ponekad genitalno obrezivanje žena zamijeni usmeni, simbolični ritual, no praksa je i dalje vrlo ukorijenjena.
