Jedan od najpoznatijih vlakova u povijesti prolazio je kroz Zagreb: bio je omiljen među špijunima i bogatašima

Orient Express bez sumnje je jedan od najpoznatijih vlakova u povijesti. Luksuzna željeznička linija koja je, uz samo dvije pauze, prometovala 121 godinu povezivala je Pariz i Istanbul i do danas je ostala simbol komfornog putovanja, sporog, udobnog, elegantnog… Od linije su imali koristi svi gradovi na njegovoj ruti, među kojima je i Zagreb – upravo je za njegove putnike 1925. sagrađen hotel Esplanade. Posljednji put slavni je vlak prošao kroz Zagreb 1939., ali hotel je do danas ostao jedan od najboljih u gradu, uvijek ponosan na svoju povijesnu poveznicu s linijom. Ovo je kratka povijest Orient Expressa…

Prvi Orient Express razvio je belgijski inženjer Georges Nagelmackers, inspiriran razvojem željezničkog prometa koji je vidio na svojem putovanju Amerikom. Posebno su ga se dojmila spavaća kola i bio je odlučan da po povratku u Europu napravi nešto slično. S tim da je on svoj vlak zamislio kao najluksuzniji hotel, mjesto glamura i uživanja. I u tome je uspio, nakon više neuspjelih pokušaja i teških pregovora s nacionalnim željezničkim tvrtkama. Vlak je na svoje prvo putovanje krenuo 4. listopada 1883. godine, u njemu je bilo 40 putnika, a putovanje je trajalo 13 dana.

Među tim prvim putnicima puno je bilo novinara, lukavo dovedenih da izvijeste čitatelje o “nevjerojatnom uređenju”, “udobnim stolicama”, “vunenim prekrivačima na krevetima”, “savršenoj hrani u restoranu”… Taj je marketinški potez uspio i europska je elita pohitala rezervirati svoje mjesto na narednim polascima.

Upravo su novine zaslužne i za ime. Nagelmackersova kompanija zvala se Compagnie Internationale des Wagons-Lits, dakle, ništa previše pamtljivo. Kad se počelo pisati o novom vlaku novinari su ga prozvali “Orient Expressom”, iako je od Orijenta na ruti bilo samo krajnje odredište, tadašnji Konstantinopol. Inženjeru se ime svidjelo, prihvatio ga je i Orient Express je ušao u povijest.

Iako je najpoznatija linija od Pariza do Istanbula, ona nije jedina koja je bila dostupna, vlak je vozio i na kraćim relacijama između europskih gradova kao što su Berlin, Prag, Beč…  Njihovo klasično i najpoznatije putovanje za tadašnji Konstantinopol zapravo je bilo dosta teško bukirati i svatko je to mogao učiniti samo jednom godišnje. Sama ruta najpoznatije linije nije bila uvijek ista, mijenjala se svakih nekoliko godina. Zato je prestao prolaziti kroz Zagreb 1939. i više se nikad nije vratio na kolodvor hrvatske metropole.

Iako je u vrijeme kad je vlak krenuo putovanje bilo puno kompliciranije nego danas, a i tehnologija je bila na primitivnijoj razini, putnicima nije baš ništa nedostajalo. Za grijanje su bile zadužene peći na ugljen, svaka je kabina imala mali radijator, a za hlađenje je svaka kabina imala ventilator i prozore koji su se mogli otvoriti. Iako su imali na raspolaganju toalete i umivaonike, tuševa, zanimljivo, nije bilo.

Među europskim bogatašima tog doba, koji su bili najčešći putnici, poseban je hit bilo restoransko iskustvu u vlaku. Tijekom godina je u njemu posluženo više od milijun večera u nekoliko sljedova. Ostao je zabilježen i meni na premijernoj vožnji do Istanbula. Poslužene su kamenice, juha i talijanska tjestenina, goveđi file s krumpirima, iverak sa zelenim umakom, piletina “a la lovac”, a za desert je bio ponuđen stol pun kolača.

Neki povijesni izvori navode da je vlak bio omiljen i među špijunima, zbog čega je dobio i nadimak “spy express”. Oni su puno putovali, a ova im je linija omogućavala to rade brže, učinkovitije i diskretnije. Među špijunima koji se spominju je Englez Robert Baden Powell koji se predstavljao kao znanstvenik koji proučava leptire. Ispalo je da su njegove zamršene skice oblika i boja leptirovih krila zapravo bile šifrirani prikazi utvrda koje je uočio u dalmatinskim gradovima, a koji su kasnije bili velika pomoć britanskoj i talijanskoj mornarici.

Linija je vozila sve do 1977. godine, no u to vrijeme sve je dostupniji bio brži prijevoz automobilom te avionom i sve je manja bila potreba za luksuznom i sporom željezničkom linijom. Orient Express je prestao voziti i njegovi su vagoni rasprodani na aukciji. Ponovo su ga oživjeli u osamdesetima. Jedna je linija vozila od Londona do Venecije, a druga od Zuricha do Istanbula. Godine 2009. i te se linije gase.

Godinama se nije znalo gdje su originalni vagoni Orient Expressa, sve dok ih nije otkrio istraživač industrijske povijesti Arthur Mettetal u jednom klipu na YouTubeu. Prepoznao je ime poljske željezničke tvrtke Malaszewicze, provjerio na Google Mapsu i utvrdio točnu lokaciju na granici između Poljske i Bjelorusije i nekoliko mjeseci kasnije legendarni su vagoni preuzeti. Uslijedili su pregovori, otkriveno je još vagona kod švicarskog vlasnika koji je radio ture do 2009., i naposljetku je 2018. sve otkupila hotelska kuća Accor koja je i najavila oživljavanje legendarne linije 2025. godine.