Napeta serija o serijskom ubojici uskoro odlazi s Netflixa. Vrijedi je pogledati u komadu prije nego što nestane
Gillian Anderson i Jamie Dornan predvode mračan psihološki triler koji je kritika hvalila zbog napetosti, atmosfere i neobične igre između detektivke i ubojice

Seriju The Fall, odnosno Pad, počela sam gledati na nagovor prijateljice. Nisam sumnjala u genijalnost Gillian Anderson, ali, priznajem, imala sam mali problem s Jamiejem Dornanom, kojeg sam poznavala samo iz razvikanih naslova kao famoznog Mistera Greya. Ipak, natjerala sam se malo na istraživanje koje me je u konačnici ponukalo da upalim Netflix i započnem sa serijom. Uslijedili su tjedni ispunjeni životom s netipičnim serijskim ubojicom i fantastičnom istražiteljicom. U konačnici, ne mogu zanijekati da je ovo vjerojatno jedna od boljih serija koje sam gledala na Netflixu i vjerojatno Jamiejev najbolji uradak.
ISKUSNA LONDONSKA DETEKTIVKA I SERIJSKI UBOJICA
O čemu se zapravo radi? Radnja prati Stellu Gibson, iskusnu londonsku detektivku poslanu u Belfast da preispita istragu ubojstva koja se više od 28 dana ne pomiče s mrtve točke. Serija ipak od prve minute odbacuje logiku klasične detektivske priče jer ubojicu upoznajemo gotovo istog trena, dugo prije nego što policija uopće postane svjesna tko je. Paul Spector, naizgled posve običan obiteljski čovjek i savjetnik za žalovanje, vodi dvostruki život o kojem njegova supruga i djeca nemaju pojma. Umjesto klasične potjere za nepoznatim ubojicom, serija paralelno prati dvoje ljudi, lovca i plijen, i upravo ta ravnoteža čini je drugačijom od svega što sam do tada gledala u tom žanru. Neću otkrivati više jer bi to pokvarilo iskustvo, ali reći ću da napetost ne dolazi od pitanja tko je ubojica, nego od toga kako i kada će se njihovi putovi konačno sudariti.
The Guardian ju je pohvalio upravo zbog te neočekivanosti, opisujući je kao seriju koja ni u jednom trenutku ne nalikuje klasičnoj policijskoj drami, s posebnim naglaskom na odluku da se podjednako prati i lovac i onaj koga se lovi.
PREOPOZNATLJIV OBRAZAC, ALI IPAK PRIČA NIJE ISTROŠENA
Meni se pak čini da The Fall dolazi u trenutku kad su izmučeni ubojica, kompleksna žena na čelu istrage te takva atmosfera već pomalo postali prepoznatljiv obrazac. Pa ipak, ovdje sve to djeluje svježe umjesto istrošeno. Ritam je, moram priznati, mjestimično prespor za moj ukus; dio scena zna djelovati kao usporavanje samo radi usporavanja, ali upravo u tim trenucima Gillian Anderson briljira u svome poslu te njezina gluma preuzima cijelu težinu i ne dopušta da pažnja popusti. Ona je razlog zbog kojeg se vraćate sljedećoj epizodi i onda kad vas radnja privremeno izgubi.
Slično sam se osjećala i s obzirom na ostatak glumačke postave. Sporedni likovi, posebno patologinja koju tumači Archie Panjabi, dodatno oplemenjuju priču i daju joj vjerodostojnost kakvu rijetko viđam u serijama ovog žanra, gdje se cijela pažnja obično svede samo na dvoje protagonista.
PSIHOLOŠKA IGRA MAČKE I MIŠA
Moram priznati i da mjestimice radnja zna zakoračiti izvan granica realnog; poneki obrat djeluje pretjerano za istragu takve težine. Međutim, do trenutka kad to postane očito, već ste toliko uvučeni u tu psihološku igru mačke i miša da vam takve sitnice jednostavno više ne smetaju. Upravo je to, čini mi se, najveća snaga serije, sposobnost da vas uvjeri i onda kad logika pomalo popušta.
Treća, završna sezona podijelila je kritičare znatno više od prve dvije. Jedan britanski kritičar dočekao ju je gotovo cinično, primijetivši kako su tvorci serije kao da svjesno odgovorili na ranije prigovore o prikazu nasilja nad ženama otvaranjem sezone u kojoj stradava upravo muški lik. Ipak, i dalje hvali atmosferu i odnos između detektivke i ubojice, dodajući kako je popularnost serije bila toliko velika da je francuska televizija snimila vlastitu verziju smještenu u Lyon.
JEDNOM KAD KRENETE TEŠKO ĆETE SE ZAUSTAVITI
Kritika je uglavnom pratila isti obrazac kao i ja. Prve dvije sezone vrlo su dobro prihvaćene, dok treća, iako i dalje gledana i komentirana, dijeli mišljenja više nego ijedna prije nje. Pratitelji na platformi IMDb daju joj ocjenu 8,1, dok na Rotten Tomatoesu ima 85% od mogućih 100.
Bez obzira slažete li se s onima koji The Fall smatraju remek-djelom psihološkog trilera ili sa skepticima kojima se čini presporim, jedno je sigurno: jednom kad krenete, teško se zaustaviti prije kraja. A kad do njega dođete, obećavam, Jamie Dornan više neće biti samo poznato lice iz filmova o kojima ne želim previše govoriti.
















