Tanja je napustila Zagreb i preselila se u manju sredinu kako bi uzgajala cvijeće: “Htjela sam biti vani, raditi rukama i živjeti drugačije”

Cinije, gladiole, kozmosi, delfinijumi, turski klinčići, anemone, rudbekije, dalije… Svijet Tanje Rum iz Koprivnice je šaren i mirišljav, obložen utješnom težinom zemlje i lakoćom raznobojnih latica. No, on je dodatno poseban. Tanja, u sklopu svoje organske cvjetne farme i studija ‘Mart i Maj’, cvijeću ne pristupa na ‘standardan način’, već je svoju cvjetnu priču odlučila ispreplesti s održivošću kao niti vodiljom i idealom koji joj je i osobno bitan u životu. Rezultat su vrtovi puni zdravog veselja u Koprivnici i Jagnjedovcu.

Svakodnevica ispunjena cvijećem ‘plela’ se godinama. Svestrana Tanja, inače rođena Koprivničanka, većinu je svog života provela u Zagrebu. Tamo je studirala socijalni rad, ali i nastavila se profesionalno razvijati naredna dva desetljeća. U struci je radila dvije godine, a onda su je opčinile potpuno drugačije stvari. Bavila se kuhanjem i cateringom. Na red je došla i fotografija, prvenstveno fotografiranje hrane, a educirala se i za psihoterapeutkinju te radila kao content creator.

„Ne mogu si pomoći. Mora mi biti dinamično i kreativno. Mora me ispunjavati i onda mogu svašta, onda letim i mogu raditi i 12 sati dnevno…“, govori. Bavila se svojedobno i dekoriranjem evenata. I tu se dogodio ‘klik’. „Tu sam se zaljubila u cvijeće. Shvatila sam da jako volim raditi s cvijećem, a cijelo vrijeme sam se bavila i uzgojem povrća po permakulturnom modelu. Sve je to čučalo u meni…“ prisjeća se Tanja Rum.

Priča se naposljetku zaokružila preseljenjem u Koprivnicu prije tri godine: tada se rodila ideja i o organskom uzgoju cvijeća. „Cijeli svoj život sam i ekološki aktivist kojem je jako bitno da su stvari održive i da imaju smisla za budućnost planeta. Cvjećarstvo je veliki ekološki problem zbog intenzivnog uzgoja i ljudi koji ne razmišljaju sezonski o cvijeću. Uzgajamo cijele godine, uvozimo iz svih krajeva svijeta, ne gledamo koliko otrova bacamo u zemlju i po tom cvijeću. Koriste se isto tako i svakojaki elementi za aranžiranje koji su jako neekološki. Isto tako, tu je i zdravlje samog cvjećara jer je dokazano brojnim studijama da se cvjećari ozbiljno razbolijevaju zbog dodira s kemikalijama, pesticidima i svime čime se cvijeće tretira. Sve skupa je dosta veliki problem i bilo mi je lijepo zamisliti da ja pokrećem neku novu praksu u ovom dijelu Hrvatske“, govori Tanja.

I tako je nastao OPG Mart i Maj, a Tanja nam je objasnila i pozadinu zanimljivog imena. “Kad se krenete baviti uzgojem cvijeća iz sjemena, onda svugdje nailazite na ožujak i svibanj… Uostalom, i moja prva sjećanja na cvijeće vezana su uz 8. mart, odnosno karanfile i 1. maj kad cvatu jorgovani”, prisjetila se.

Iako ekološkog uzgoja cvijeća ima u Zagrebu i u Istri, kaže, u Podravini to nije bio slučaj. “Ako ništa drugo, htjela sam započeti razgovor o tome, vidjeti kako ide, biti puno vani i baviti se cvijećem i biti u kontaktu sa zemljom. Ali, dakle, pokrenuti razgovor o održivom cvjećarstvu. Održivost svako malo dođe u središte pažnje, bilo je tako s hranom, prijevozom, modom… Sada je cvjećarstvo došlo na red”, tvrdi.

Cvijeće uzgaja na tri parcele, to jest u dva vrta i na jednoj oranici. Jedan vrt je u Koprivnici i on je priručni. Drugi, veći vrt nalazi se u Jagnjedovcu, na obroncima Bilogore, kao i oranica, a sadi cvijeće koje je manje-više tradicionalno u tim krajevima, primjerice gladiole, suncokreti i cinije. Počela je saditi i tulipane jer ih u Podravini, kaže, nitko ne uzgaja kao rezano cvijeće, a svi ih vole.

„Trenutačno su tulipani, narcise prolaze, a u rasadniku mi se razvija iz sjemena jako veliki broj biljaka, i to kozmosi, cinije, delfinijumi, turski klinčići, anemone, rudbekije, hrpa začinskog bilja koje koristim u buketima… Jedan dio cvijeća sijem direktno u zemlju. Sad uskoro, kad izvadim lukovice tulipana, u zemlju ide preko 100 tubera dalija, ukupno 22 vrste, kaže Tanja.

Fokus uzgoja su proljeće i jesen. Tada je veća potražnja za cvijećem, a i lakše ga je održati na životu. Ljeta su žestoka i sama količina vode priču čini manje održivom, a to, kaže, želi izbjeći. “Zimi radim vjenčiće od zimzelenih biljaka, a i sadim lukovice koje rano kreću, amarilise i narcise, koje mogu biti u teglama“, govori Tanja kojoj su osobno najdraže vrste cvijeća kukurijeci, makovi i kozmosi.

Posla je, naravno, puno, od samog rasadnika, do rada u vrtu, ali i u digitalnoj domeni. No, velik dio posla svodi se na samu zemlju. “U kontekstu organskog uzgoja naglasak je na kvaliteti zemlje. Moj veliki dio posla je da zemlju učinim što plodnijom, što propusnijom za vodu i što hranjivijom. Zapravo ne orem, ne štiham, nego čuvam taj gornji sloj zemlje i konstantno ga oplemenjujem gnojem, prirodnim kompostom, slamom i sijenom, i to mi je veliki dio posla u kasnu jesen i zimi. Zbog toga je održivo cvjećarstvo teže od konvencionalnog jer ne poteže za brzim rješenjima koja su štetna nego se ulaže u samu zemlju. Naravno, ništa se ne šprica…”, pojašnjava Tanja.

Iako u Mart i Maju ona najviše poteže, pomaže joj i njezina mama, ali i partnerovi roditelji. Primjerice, partnerov tata je svojim rukama izradio sve povišene gredice. Što se tiče studija, koji je koncipiran kao prostor za cvjećarski rad, ali i mjesto za održavanje radionica, ona osobno vodi one vezane uz uzgoj cvijeća i aranžiranje, no održavaju se i druge radionice pod vodstvom drugih ljudi. „Ja ustupam prostor, a radionice su općenito namijenjene tome da se vratimo korištenju ruku, manualnim praksama, samoodrživosti i druženju zato što jako bitno da se ljudi druže i povezuju, a ne da učimo samo s YouTubea i TikToka. Meni i osobno fali kontakt s ljudima, da se okupljamo i da provodimo par sati na nekoj lijepoj radionici, što je i učenje i vrijeme za sebe i vrlo održivo. To je vid socijalnog rada koji ga trenutačno radim”, govori Tanja.

Što se tiče cvijeća, svi zainteresirani mogu joj se javiti i sami doći po cvijeće ili ga ona osobno dostavlja na kućnu adresu u Koprivnici. Isto tako, cvijeće prodaje i na placu u Koprivnici, a u budućnosti bi voljela raditi i veća događanja, primjerice svadbe ili pak svečanosti. I sretna je što ljudi sve više prepoznaju i prihvaćaju organski uzgoj cvijeća. Sve je, kaže, manje pitanja “zašto je bitno da bude organsko ako se ne jede”. “Uostalom, cvijeće je lijepo, ono je tema oko koje se ljudi vole okupljati. Svi vole cvijeće”, zaključila je Tanja Rum.