Jeste li ikad čuli za ‘grad koji ne postoji’? Nema trg, parking ni centar, samo kuće razbacane po strmim liticama

Amalfijska obala, mediteranski raj u napuljskom zaljevu u Italiji, zasluženo se našla na UNESCO-vom popisu svjetske baštine, a osim razvikanih gradova i naselja poput Salerna, Tramontija, Minorija, Amalfija, Praiana i Positana, na njoj se skriva i tajanstveni Furore, ”grad koji ne postoji”.

Ime mu u prijevodu na hrvatski jezik znači ”Bijes”, a neobičnu titulu koju smo maloprije spomenuli dobio je zato što, vjerovali ili ne, nema ni glavni trg, a ni gradsko središte! Furore, naime, čini samo niz živopisnih kućica, koje se doslovce drže za dramatično strme litice obližnje stijene.

Čitav ovaj kraj u prošlosti se nazivao Terra Furoris (zemlja bijesa), zbog zaglušujuće huke valova koji su se za jakih oluja razbijali o obale fjorda Furore (Fiordo di Furore). Spomenuti gradić, koji je danas hit među turistima, nekoć je zapravo bio mala, ali zbog jedinstvenog geografskog položaja gotovo neprobojna utvrda, u kojoj je živjela tek šačica mještana pod vlašću obližnjeg Amalfija.

Do mističnog Furorea vodi pomalo zastrašujuća obalna cesta, probijajući se kroz terasaste vinograde i maslinike između Amalfija i Positana. U jednom trenutku neugodni zavoji strmoglavo se spuštaju prema moru, gdje će vas dočekati nevjerojatan prizor. Iako nas fjordovi najčešće asociraju na krajnji sjever Europe, jedan jednako impresivan krije se i u susjednoj nam Italiji. Ovaj u Furoreu tijekom stoljeća stvorile su bujice rijeke Schiato, čije je dno danas gotovo uvijek suho.

Najposjećenija lokacija u ”gradu koji ne postoji” definitivno je mala, šljunčana plaža, smještena u podnožju litica. Do nje ćete se morate spustiti niz čak 200 stepenica, ali vjerujte nam, isplati se! Ako se želite sunčati i kupati, dođite rano ujutro kako biste izbjegli gužvu. Osim toga, sunce u ranim poslijepodnevnim satima zađe iza litica pa plaža, koja je inače besplatna, ostane u debelom hladu.

Tik uz obalu nalazi se i niz nedavno obnovljenih ”monazzena”, tradicionalnih kuća u kojima su ribari još do prije 60-ak godina pronalazili utočište i čuvali mreže za lov na tune. Mnogi su danas pretvoreni u mondene restorane i luksuzne vile.

U jednoj od njih živjeli su talijanska glumica Anna Magnani i redatelj Roberto Rossellini, koji su se zaljubili upravo u Furoreu, gdje su 1948. godine zajedno snimali film ”L’Amore”. Tad su postali ljubavnici i provodili vrijeme u ribarskoj kući, tj. ”monazzenu”, koji je Anna kasnije kupila, preuredila i nazvala ”Villa della Storta”. No ljubav s redateljem bila je kratkog vijeka. Naime, Rossellini se kasnije zaljubio u fatalnu Šveđanku Ingrid Bergman, koja je 1950. glumila u njegovom filmu ”Stromboli”. On se također snimao na Amalfijskoj obali, točnije u mjestu Maiori.

Još jedna zanimljivost – odmah zaboravite na parkiranje u Furoreu! Mjesta za to jednostavno nema, a automobili i skuteri redovito se ostavljaju u najbližem, dva kilometra udaljenom Praianu. No ne brinite, do fjorda i ”grada koji ne postoji” možete stići lokalnim autobusima koji polaze iz Amalfija i Conca dei Marinija.

A svake godine, točnije prve nedjelje u srpnju, bajkoviti Furore ugošćuje MarMeeting, svjetsko prvenstvo u skokovima u vodu. Natjecatelji u more skaču s 30 metara visokog mosta koji premošćuje fjord, dok ih oduševljena publika bodri s plaže.

I za kraj, ovaj impresivni ”grad koji ne postoji” može se pohvaliti i članstvom u Talijanskoj udruzi oslikanih gradova (Associazione Paesi Dipinti Italiani). Naime, njegove zidove krase živopisni murali koje potpisuju renomirani umjetnici iz svih dijelova svijeta. Čitav Furore zapravo je jedinstveni muzej na otvorenom koji svakako vrijedi posjetiti!