Sat vremena od hrvatske granice 15 muškaraca živi u strogoj tišini: obrađuju 30 hektara zemlje, a kruške im rastu u boci

U jedanaest sati navečer, kada se u okolnim selima gase svjetla, u dolini pod Gorjancima zazvoni zvono. Petnaestak muškaraca ustaje iz kreveta i u samoći svoje ćelije počinje molitvu. Pola sata kasnije okupljaju se u crkvi, gdje ostaju duboko u noć. U šest ujutro ponovno mole, u 7.15 imaju zajedničku misu, ručaju u jedanaest, a povečerje im je u šest navečer. Njihov dan počinje onda kada naš završava. Sve to događa se na tek nešto više od sat vremena vožnje od Zagreba.

Kartuzija Pleterje smjestila se u zavučenoj dolini pod Gorjancima, kraj mjesta Šentjernej. Riječ je o jedinoj kartuziji koja u Sloveniji još djeluje, a Turistička organizacija Dolenjske navodi da je Pleterje ujedno i jedina živa kartuzija u slavenskom svijetu.

Kartuzijanci su najstroži muški red u Katoličkoj crkvi. Utemeljio ga je sveti Bruno 1084. godine u dolini Chartreuse kraj Grenoblea, a njihovo geslo glasi Stat crux dum volvitur orbis, odnosno „križ stoji dok se svijet vrti”. Danas ih je u cijelome svijetu razmjerno malo. Na stranici kartuzije navodi se da na svijetu živi približno 350 kartuzijanaca i kartuzijankâ u 21 samostana, od kojih je 5 ženskih. 5 samostana je u Francuskoj, 4 u Španjolskoj, 3 u Italiji, 2 u Južnoj Koreji, po 1 u Engleskoj, Argentini, Brazilu, Njemačkoj, Sloveniji, Švicarskoj i SAD.

Samostan je 1403. godine osnovao grof Herman II. Celjski, a osnovna gradnja dovršena je tri godine kasnije, stoji na službenoj stranici kartuzije. Slovensko ministarstvo kulture i RTV Slovenija kao godinu utemeljenja navode 1407., kada je izdana osnivačka isprava. Povijest samostana nakon toga bila je sve samo ne mirna. Turci su ga 1471. spalili, pa je obnovljena kartuzija dobila izgled utvrde. Godine 1593. nadvojvoda Ferdinand II. oduzeo ga je kartuzijancima i predao ljubljanskim isusovcima, nakon čega je Pleterje prošlo kroz državne i privatne ruke. Red ga je otkupio tek 1899. godine, a nova kartuzija dovršena je 1904. Naselili su je francuski redovnici iz ukinute kartuzije Bosserville, koji su sa sobom donijeli rezbarene korske klupe, oltare, knjižnicu, arhiv i stotinjak baroknih slika. Tijekom Drugog svjetskog rata, 1943., u napadu je izgorjelo sedamnaest ćelija.

Najveći dio kompleksa danas je klauzura, prostor u koji posjetitelji nemaju pristup. Na službenoj stranici kartuzije to je napisano bez ikakve diplomacije: samostan je zatvoren za posjetitelje i ne primaju ni pojedince ni skupine, čak ni na duhovne vježbe. „Moguće je razgledati staru gotičku crkvu i pogledati program o povijesti kartuzije i životu kartuzijanaca. U prodavaonici se mogu kupiti proizvodi kartuzije,“ navodi se na službenoj stranici.

Život iza zidova samostana teško je zamisliti s pozicije naše svakodnevice. Ćelija patera zapravo je mala jednokatna kućica s vlastitim vrtom, u prizemlju je radionica, a na katu spavaonica i kupaonica. Kako je svojedobno opisala novinarka portala Družina, redovnici ne koriste telefon, televiziju ni internet, samostan napuštaju samo u nužnim slučajevima poput odlaska liječniku, a roditelji i rodbina smiju ih posjetiti dvaput godišnje. Puno čitaju i prate što se u svijetu događa, jer za taj svijet svakodnevno mole.

Ono po čemu je Pleterje poznato daleko izvan vjerskih krugova stane u jednu bocu. U njoj je cijela kruška, očito prevelika da bi prošla kroz grlić. Nije riječ o triku, nego o strpljenju: boca se natakne na mladi plod dok je još sitan, a kruška zatim raste unutar stakla do pune veličine. Tek se onda prelije kruškovcem.

Samostan na svojim stranicama navodi da obrađuje 30 hektara plodne zemlje. Voćnjaci, povrtnjak i pašnjaci nalaze se unutar zidina, a vinogradi, njive i livade izvan njih. Uzgajaju voće i grožđe, drže ovce, pčele i ribe, prerađuju grožđe u vino, a voće u sok i rakiju. Glavno vino je cviček, tradicionalna dolenjska sorta niskog alkoholnog stupnja, a uz pletersku krušku poseban status ima i „grenčica”, rakija oplemenjena s 49 trava.

Iako je samostan zatvoren, izlet ima smisla, barem kratko zaustavljanje kad ste u blizini. Otvorena je stara gotička crkva iz 1406. godine, poznata po arhitektonskim detaljima i akustici, a u njezinoj se sakristiji prikazuje multivizijski program o životu kartuzijanaca i povijesti samostana. Posjet treba najaviti telefonom na broj +386 7 30 81 225, navodi turistička organizacija Dolenjske. Proizvodi se kupuju u prodavaonici odmah uz glavni ulaz, koja radi od ponedjeljka do subote od 7.30 do 17.30. Degustacije vina moguće su uz prethodnu najavu.

U ožujku 2026. slovenska je Vlada, na prijedlog Ministarstva kulture, Kartuziju Pleterje proglasila kulturnim spomenikom državnog značaja. U obrazloženju su je opisali kao jedan od najvažnijih samostanskih kompleksa u Sloveniji i izniman primjer kartuzijanske baštine u srednjoj Europi. Za redovnike iza zidina ta odluka vjerojatno nije promijenila ništa. U jedanaest navečer zvono će opet zazvoniti, a dolina pod Gorjancima ostat će jednako tiha kao i prije šest stoljeća.