Najsjeverniji grad Toskane grle zeleni brežuljci, čuva ga veličanstveni dvorac, a turisti ga gotovo uopće ne posjećuju

Ma che bella Italia! Ovaj uzvik oduševljenja najbolje opisuje nama susjednu državu, prekrasnu Italiju, koju svake godine posjeti više od 55 milijuna turista. A mi vas ovaj put vodimo u povijesno područje Lunigiane (ili Lunesane), točnije u grad Pontremoli, najsjeverniji grad magične regije Toskane. Izgrađen na ravnici okruženoj brdima i planinama, ovaj dragulj središnje Italije prava je mala riznica bogate umjetničke i spomeničke baštine. Dok hodate njegovim srednjovjekovnim mostovima i ulicama, osjećat ćete se kao da ste uronili u daleku prošlost iz koje se nećete htjeti vratiti.

Zelene doline Lunigiane, na kojima su poput cvijeća raštrkana pitoreskna sela, idealno su polazište za sve ljubitelje netaknute prirode. Krenite brojnim odlično uređenim stazama koje vijugaju uz rijeku Magru i njezine pritoke, istražite prekrasne kanjone (Giaredo je samo jedan od njih), a u zaseoku Groppodalosio zastanite, duboko udahnite i uživajte u nestvarno lijepom pogledu na romanički most iz 1574. godine, koji se izdiže 16 metara iznad bujične rijeke Magra.

Grad Pontremoli, koji je Fridrik II., car Svetog Rimskog Carstva, prozvao ”ključem i vratima Apenina”, s obližnjeg brežuljka i danas čuva veličanstveni dvorac Piagnaro, koji je kroz povijest imao važnu stratešku ulogu u obrani čitavog okolnog teritorija. Sagrađen je oko 1000. godine, a ime je dobio po pločama pješčenjaka, u narodu poznatih kao ”piagne”, koje su mještani ovog kraja koristili za izradu krovova svojih kuća.

Od 1975. godine u dvorcu nalazi Museo delle Statue Stele Lunigianesi, arheološki muzej prepun antropomorfnih skulptura, koje su nastajale od bakrenog doba pa sve do ere romanizacije. Vjeruje se da ovi fascinantni relikti predstavljaju muške i ženske poganske bogove, nekadašnje čuvare različitih aspekata ljudskog života.

Grad Pontremoli krije brojne znamenitosti. Centrom dominira velebna katedrala iz 17. stoljeća, dizajnirana u obliku latinskog križa i ”okrunjena” velikom kupolom te s brojnim, višebojnim mramornim oltarima. No pravi simbol grada je toranj Campanone iz 1322. godine. Nekad središnji dio tvrđave Cacciaguerra, obrambene građevine s tri kule koja se protezala na čak 85 metara, izvorno je bio opremljen i zvonom, koje je stanovnike upozoravalo na potencijalne opasnosti.

U drugoj polovici 16. stoljeća utvrda je izgubila svoju obrambenu svrhu i postala čvrsti oslonac za izgradnju kuća i trgovina između dva gradska trga. Elementi njezine izvorne strukture ponovno su – i to sasvim slučajno – ”izronili” na površinu tek puno kasnije, kad su pojedini vlasnici počeli renovirati svoje nekretnine.

U Pontremoliju svakako posjetite i Teatro della Rosa iz 18. stoljeća. Ovo kazalište s 44 lože, koje su raspoređene na tri razine, podignuto je na lijevoj obali rijeke Magre novcem 25-orice lokalnih plemića. I zaista izgleda impresivno!

A kako je posjet Italiji nezamisliv bez kušanja njihove božanstvene hrane, počastite se izvornim okusima Lunigiane – tjestenina testaroli, pita od povrća, vrganji, lokalno proizveden med i brojne slastice poput kultne spongate, tradicionalnog kolača s orasima, lješnjacima, medom, bademima, pinjolima, čokoladom i kandiranim voćem… Što god izabrali, sigurni smo da nećete požaliti!

I za kraj, nađete li se u Pontremoliju početkom godine, nipošto nemojte propustiti tzv. Disfida dei Falò, siječanjsko natjecanje u paljenju krijesova u kojem sudjeluju župe San Niccolò i San Geminiano. Prema starim vjerovanjima, onu s najvišom vatrom čeka plodna godina, a slavljenička atmosfera na ulicama grada traje do kasno u noć. To iskustvo definitivno vrijedi doživjeti!