Slikoviti slavonski grad, kojem tepaju da je “kontinentalna Opatija”, oduvijek su obožavali plemići i aristokracija, a danas je idealno odredište za opušten vikend izlet

Kontinentalna Opatija, tako kažu za ovaj slavonski grad. I nije mu to jedini nadimak. Zovu ga i, pošto je najzapadniji od pet slavonskih gradova Požeško-slavonske županije, ‘gradom na vratima Slavonije’, ali i ‘turističkim središtem zlatne Slavonije’. Vrlo lako bi se moglo pokazati da je svaki od nadimaka zaslužen. Naime, slavno je to mjesto koje si je reputaciju gradilo stoljećima, koje su oduvijek obožavali plemići i aristokracija, gdje se oduvijek živjelo za gosta, no mjesto kojem su, nažalost, žestoko sudbinu krojili i ratovi. Ovo je priča o najvažnijim znamenitostima Lipika, grada u dolini rijeke Pakre, okruženog obroncima Psunja, grada zanimljive i vrijedne arhitekture, predivnih konja, ali i ljekovite vode.

Po Lipiku je, naime, čak imenovan i krater na Marsu, a osamdesetih je godina 20. stoljeća navodno slovio za najpoželjniju i najposjećeniju kontinentalnu turističku destinaciju Jugoslavije. U takvo poznato mjesto, čija je sudbina neraskidivo bila vezana uz tamošnje lječilište, Lipik se počeo razvijati tek u zadnjih 200 godina, iako ‘u svojim nogama’ ima mnogo više stoljeća. Naime, ljekovito vrelo na kojem se lokalno stanovništvo liječi spomenuto je prvi puta još 1517. godine. Sudbinu Lipika isto su tako krojili i njegovi brojni vlasnici. Godinama je, kao vlastelinstvo, prelazio iz ruku u ruke, sve dok se na sceni nisu pojavili daruvarski grofovi Janković. U njihovo vlasništvo dolazi 1760. godine i upravo će oni uvelike doprinijeti razvoju Lipika.

Iako se već u tim godinama spominju tamošnje kupelji, lječilište je doživjelo procvat u prvoj polovici 19. stoljeća, kada je grof Izidor Janković dao izgraditi novu kupališnu zgradu. U isto vrijeme, ograđeno je zemljište i za perivoj te se osniva Ergela lipicanaca. Kasnije je razvoju doprinijela i gradnja pruge prema Beču… Zahvaljujući svemu tome, na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, Lipik je bio jedno od najpoznatijih europskih lječilišta, koje će pratiti izgradnja upečatljivih objekata i zdanja koja će dodatno obogatiti ponudu tog grada, primjerice slavni Kursalon iz 1893. godine te natkriveno šetalište do kupališta.

U novije doba, 1971. godine, lječilište Lipik postaje Bolnica za neurološke bolesti i rehabilitaciju, a danas djeluje pod imenom Toplice Lipik – Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju. Kao najreprezentativnija zgrada unutar kompleksa ističe se zgrada Mramornih kupki.

Dakle, upravo je ljekovita mineralna voda bila ključ uspjeha u Lipiku. Prvo vrelo u Lipiku, Antunovo vrelo, izbušeno je u tom gradu još 1870. godine. Išlo je do dubine od 234 metra, bušeno je ručno i predstavljalo prvu bušotinu termomineralne vode u ovom dijelu Europe. No, za ljekovitost tamošnje vode, koja je pri izvoru temperature 60 stupnjeva Celzijevih, znali su još i Rimljani. Inače, ta je ljekovita voda bogata fluorom, natrijem i kalcijem i blagotvorna u liječenju išijasa i multiple skleroze i drugih stanja. U liječenju ulogu igra i ljekoviti mulj. Grad Lipik slavan je i po svojoj mineralnoj i stolnoj vodi.

Jedno od mjesta gdje ćete se u Lipiku definitivno naći jest tamošnji perivoj, koji spada među zaštićene spomenike parkovne arhitekture i koji nazivaju srcem i dušom grada. Na njegovoj južnoj strani 1893. godine niknulo je najslavnije zdanje Lipika, Kursalon, simbol grada i najslikaniji njegov motiv koji je, kako dalje kažu na turističkim stranicama grada, bio sinonim za zabavu, razonodu i kulturu te jedna od najljepših zgrada u Slavoniji u doba izgradnje.

Druga građevina koja je doprinijela slavnom status grada bilo je natkriveno šetalište Wandelbahn, kojim su se gosti kupališta mogli špancirati u zimskim mjesecima. Sve o bogatoj povijesti grada možete naučiti šetnjom Jelkinom stazom, gdje će vas dočekati 24 poučne table. Ljubitelji sakralnih objekata, na svoje bi mogli doći u okolici Lipika, osam kilometara od grada, u Brezinama. Naime, tamo se nalazi drvena kapela sv. Andrije u Brezinama, jedina drvena crkva u Slavoniji.

No, Lipik ne bi bio to što jest bez svoje ergele. Državnu ergelu Lipik, koja je uz ergelu Đakovo jedna od ustrojstvenih jedinica Državne ergele lipicanaca, odnosno državne ergele Đakovo i Lipik, osnovao je 1843. godine grof Izidor pl. Janković na imanju Izidorovac. Ergela je imala burnu i tužnu povijest, no uvijek iznova se ‘vraćala’ te je postala svojevrsni simbol ustrajnosti. Status državne ergele dobila je 1938. godine, u njoj se nalazi oko 70-ak konja lipicanske pasmine, ponosa Slavonije, kako za njega govore.

Što se tiče hodanja, Psunj nudi opcije u tom pogledu, a preporučuje se primjerice i staza Tajne Psunja. Biciklisti u području Lipika mogu uživati u 200 kilometara biciklističkih staza, a kao prirodne se atrakcije izdvajaju i jezera Raminac i Pjeskara. Raminac se nalazi na zapadnom ulazu u grad, nasuprot Državnoj ergeli Lipicanaca, a nastao je 1973. godine te je njegov nastanak, kao akumulacije, vezan uz proizvodnju mineralne vode. Jezero je dugačko je 800 metara i duboko šest te, kako kažu na turističkim stranicama grada, predstavlja najveću i najljepšu vodenu površinu na području Lipika.

Jezero Pjeskara je umjetno jezero u blizini Lipika koje se prostire na površini od 5,3 hektara te je duboko 3,5 metara, a nastalo je 80-ih godina, kada je na tom području pronađen kvarcni pijesak, potreban za proizvodnju stakla u Lipiku.