Praznik rada u prirodi
Neobično jezero, čija je površina puna “pjegica”, atrakcija je koja oduševljava izgledom, a nekad se smatralo ljekovitim i svetim mjestom
Najveća, najdublja, slana, slatkovodna, ledenjačka ili pak nastala u krateru nekadašnjeg vulkana… No, zar i pjegava? Da, i pjegava. Naime, svijet jezera doista je predivan i velik, a u Kanadi, u Britanskoj Kolumbiji, u dolini Okanagan, nalazi se jedno doista posebno: pjegavo. Znano pod imenom Khiluk, a još poznatije kao ‘Spotted lake’, ovo jezero u zimi i u proljeće izgleda kao tisuće drugih, no u ljetnim mjesecima, kad zapeče sunce pokazuje svoje doista neobično, izvanserijsko i vanzemaljsko lice radi kojeg su ga neki mediji, primjerice javna kanadska televizija CBC, prozvali ‘najmagičnijim mjestom u Kanadi’.
SVOJ NEOBIČAN IZGLED JEZERO DUGUJE ISPARAVANJU I BOGATSTVU MINERALA
Za neobičnost ovog jezera ponajprije su ‘odgovorna’ dva faktora – mineralni sastav vode u njemu te isparavanje iste. Naime, Pjegavo jezero krcato je mineralima – magnezijev sulfat, kalcij i natrijev sulfat samo su neki od minerala u njemu. Isto tako, u njemu su pronađene i određene količine srebra i titanija. Koncentracija tih minerala i elemenata u jezeru je velika jer je jedini izvor vode za jezero, kako ono nema nikakvih pritoka, slivna voda s okolnog gorja. Naime, kako se topi snijeg tako voda naposljetku otječe u jezero i u njega odnosi i minerale i soli koji su se u tom gorju taložili stoljećima, a koje ‘kupi ‘putem.
BOJU SVAKE POJEDINAČNE PJEGE DIKTIRA MINERALNI SASTAV
Iz jezera isto tako ne vodi nijedna rijeka pa ono vodu gubi prvenstveno zahvaljujući isparavanju. Zato, kad sunce postane jače u ljetnim mjesecima, ono poprima svoj neobični, pjegavi izgled – oku javnosti odjednom se, umjesto ujednačene ‘dosadne’ površine jezera počinju pokazivati pojedinačni, kristaliziranim i stvrdnutim naslagama minerala odvojeni bazeni različitih boja, i to žute, plave i zelene. Boja i veličina pojedinih pjega ovisi o sastavu minerala, navodi se pak na portalu Treehugger.
PRIPADNICI NARODA SYILX JEZERO SMATRAJU SVETIM I LJEKOVITIM
Samo jezero ne može se doduše pohvaliti nekom impozantnom veličinom. Maksimalna mu je duljina, navodi se na Wikipediji, 700 metara, dok u najširem dijelu broji 250 metara. Obala mu je dugačka oko 1,7 kilometara, no sve to nadoknađuje ne samo već opisanim i objašnjenim izgledom, nego i svojom važnošću. Za tamošnje autohtono stanovništvo, pripadnike naroda Syilx ili Okanagan, to je jezero oduvijek bilo sveto i cijenjeno zbog svoje ljekovitosti.
Oni su vjerovali da je svako pojedinačno jezerce unutar njega, odnosno njegova pjega, imala specifične ljekovite svrhe, navodi portal Treehugger. Danas je jezero i okolnih 22 hektara zemlje u vlasništvu pripadnika tog autohtonog naroda. Oni su ga otkupili 2001. godine, nakon što je godinama bila u privatnom vlasništvu obitelji Smith. Kako bi ga zaštitili, oko njega su podigli i ogradu, a znakovlje upozorava posjetitelje da se radi o ekološki i kulturno osjetljivom i značajnom području. Do samog jezera navodno više nije moguće doći, no u pogledu na njega i njegove neobične pjege može se uživati s niza okolnih vidikovaca.
TIJEKOM PRVOG SVJETSKOG RATA MINERALI IZ JEZERA KORIŠTENI SU ZA PROIZVODNJU MUNICIJE
Svemu tome prethodila je raznolika povijest jezera. Naime, tijekom Prvog svjetskog rata minerali iz tog jezera bili su korišteni za proizvodu municije kada su radnici iz njega, piše Treehugger, svaki dan izvlačili i po tonu soli. Navodno je prije tog iskorištavanja jezero imalo još raznolikiji raspon boja te bilo još ljepše.
