Ovom jezeru na hrvatskom otoku strogo je zabranjeno prići! Dno mu je niže od razine mora, a voda slatka i nevjerojatno bistra

Jedan od najvećih hrvatskih otoka, Cres, iznenađuje na svakom koraku: od surovih kamenitih predjela i strmih litica do maslinika, šuma i skrivenih uvala s kristalno čistim morem. Njegovo najveće naselje i administrativno središte je grad Cres, dok se među najpoznatijim mjestima ističu povijesni Osor, slikoviti Valun i Lubenice, drevno naselje smješteno na litici visokoj gotovo 400 metara. Duboko pod njim nalazi se čuvena plaža Sveti Ivan, po mnogima najljepša na Jadranu. Cres je poznat i kao jedno od posljednjih važnih utočišta bjeloglavih supova u Hrvatskoj.

No u njegovoj unutrašnjosti skriva se prirodni fenomen koji se na krškom i uglavnom bezvodnom otoku čini gotovo nevjerojatnim. Riječ je o slatkovodnom Vranskom jezeru koje stanovnicima cresko-lošinjskog arhipelaga već desetljećima osigurava pitku vodu.

Iako velika vodena površina okružena zelenim padinama mami na kupanje, pristup jezeru strogo je zabranjen baš zato što je riječ o iznimno vrijednom i osjetljivom izvoru pitke vode. No postoje panoramske točke s kojih se ovo čudo prirode može promatrati izdaleka.

Vransko jezero ime je dobilo po selu Vrana, jednom od naselja na okolnim padinama. Dugo je oko 5,5 kilometara, široko do kilometar i pol, a površina mu iznosi oko 5,5 km². Dimenzije mu se mijenjaju ovisno o vodostaju, no posebno je impresivna njegova dubina od 74,5 metara.

Budući da se površina jezera u prosjeku nalazi oko 13 metara iznad razine mora, njegov najdublji dio leži čak 61,5 metara ispod morske razine. Zbog toga je Vransko jezero kriptodepresija, odnosno udubina čije je dno dublje od razine mora, dok joj je površina iznad nje. Procjenjuje se da sadrži više od 200 milijuna kubičnih metara slatke vode. Smatra se da je nastalo krajem posljednjeg velikog ledenog doba, prije oko 12.000 godina.

Posebno je zanimljivo što se tolika količina slatke vode nalazi na otoku. Masa jezerske vode stvara tlak koji sprječava daljnji prodor mora kroz porozne krške stijene. Zato je održavanje odgovarajućeg vodostaja iznimno važno. Kad bi se razina jezera pretjerano spustila, postoji mogućnost da bi morska voda prodrla u njega i ugrozila njegovu najvažniju funkciju, opskrbu pitkom vodom.

Vransko jezero iznimno je čisto. U njegovoj blizini nema većih naselja, industrije ni kanalizacije. U njega izravno ne utječe nijedna bujica, a voda se na putu do njega prirodno filtrira prolaskom kroz priobalni šljunak, što pridonosi njezinoj izvanrednoj bistrini. Prozirnost se kreće između 10 i 24 metra pa je Vransko jezero najprozirnija slatka voda u Hrvatskoj.

O njegovom korištenju za vodoopskrbu razmišljalo se još za austrijske uprave, no vodovod je izgrađen tek sredinom 20. stoljeća. U zaštitnom pojasu oko jezera zabranjeni su kampiranje, napajanje stoke, upotreba umjetnih gnojiva i sve drugo što bi moglo ugroziti kvalitetu vode.

No Vransko jezero stoljećima je bilo važan dio života stanovnika okolnih naselja na otoku Cresu. Ribolov na njemu imao je dugu tradiciju, a prvi poznati zapis potječe još iz 1439., kad je mletački providur naredio creskom knezu da dopusti slobodan ribolov na jezeru. U njegovim vodama danas žive štuke, linjaci, crvenperke i druge slatkovodne vrste.

Iako znanost ima svoje objašnjenje za nastanak Vranskog jezera, stara otočna legenda priča puno dramatičniju priču. Prema njoj, nekoć se ondje prostiralo veliko polje u vlasništvu dviju sestara. Jedna je bila bogata i pohlepna, a druga siromašna. Bogata je otimala sestrin posjed i okrutno se odnosila prema siromašnima pa ju je, kaže predaja, stigla božja kazna.

Područje je pogodio potres, nakon kojeg je uslijedila poplava te progutala njezin dvorac i stvorila jezero. Legenda kaže da ostaci dvorca i danas leže duboko pod njegovom površinom, a kad se nad Cresom spusti oluja, iz vodenih dubina navodno se još može začuti zvonjava njegovih zvona.