U ovom njemačkom selu poštarica pisma i pakete dostavlja čamcem! Šest dana u tjednu vesla osam kilometara kroz kanale

Oko 100 kilometara jugoistočno od Berlina rijeka Spree prestaje biti rijeka i pretvara se u nešto teže odredivo. Umjesto jednog korita, voda se grana u stotine rukavaca koji teku kroz šumu joha i livade, obilaze male otoke i vraćaju se jedni drugima. Cijela mreža vodotokova u Spreewaldu proteže se na oko 1575 kilometara, a područje od 1991. nosi status UNESCO-ova rezervata biosfere. Ljeti je zrak ovdje gust i težak, a jedini stalan zvuk dolazi od štapa koji udara po vodi i kojim se barka odguruje od dna.

Taj štap je ključ svega. Tradicionalna barka Spreewalda, plitka i uska, kreće se poput venecijanske gondole, odgurivanjem dugim štapom od dna kanala jer su rukavci mjestimično dovoljno plitki da su vesla suvišna. Stoljećima je bila glavno prijevozno sredstvo za sve što se moralo prebaciti negdje: sijeno, drva, mlijeko, mladence na dan vjenčanja i pokojnike na posljednjem ispraćaju. U selima izgrađenim na otocima barka je zamjenjivala i kola i cestu.

Jedno od tih sela zove se Lehde i leži nedaleko od Lübbenaua. Kuće stoje razasute po otočićima, povezane mostićima i vodom, a dio njih ni danas nema pristup automobilom. Njemački pisac Theodor Fontane opisao ga je u 19. stoljeću kao lagunski grad u džepnom izdanju, a ta se usporedba i danas često ponavlja u turističkim vodičima. Danas u Lehdeu živi oko 140 ljudi, ali selo ima muzej na otvorenom, nekoliko gostionica i jednu službu kakvu nema nijedno drugo mjesto u Njemačkoj.

Od travnja do listopada poštu ovdje dostavlja poštarica u barci. Ruta je duga osam kilometara i vozi se šest dana u tjednu, a na njoj se tjedno preda više od 600 pisama i osamdesetak paketa. Žuti sanduk stoji pričvršćen na pramcu, pošiljke su složene u sanduke iza njega, a zaustavljanja se nižu kod kućnih pristaništa jer poštanski sandučići u Lehdeu često stoje uz vodu, a ne uz cestu. Tempo diktiraju struja i to koliko je barki u prolazu jer istim kanalima ljeti prolaze i turisti.

Služba se održala jer je bila nužnost. Dostava poštanskom barkom u Spreewaldu bilježi se od 1897. godine, iz vremena kad je voda bila jedina prometnica prema udaljenim lokacijama. Kad su ceste stigle do većine naselja, dostava se zadržala u Lehdeu, gdje brojna kućanstva i dalje nemaju izravan pristup cesti. Zimi, kad se turistička sezona zatvori i kanali povremeno zalede, pošta u Lehde stiže vozilom, a do udaljenijih kuća poštarica nastavlja pješice.

Turizam se u međuvremenu razvio do razmjera koji ljeti donose gužve na vodi, pa su plovidba i brzina kretanja uređene pravilima. Ono što posjetitelj primijeti tek nakon nekog vremena jest koliko je taj sustav krhak. Plovnost pojedinih vodotokova ovisi o njihovoj širini i dubini, a Spreewald danas raspolaže manjom količinom vode nego u razdoblju intenzivnog rudarenja. Poštanska barka time postaje mjerni instrument: dok god ona prolazi rutom, mreža radi.

Za razliku od mnogih tradicija koje se održavaju kao turistička atrakcija, ova ima jasnu funkciju i uredan raspored. Pisma stižu, paketi se predaju, poštarica se vraća na polazište i sutradan kreće ponovno. Selo pritom zadržava nešto što je u europskim krajolicima postalo rijetko: sliku svakodnevnog posla koji se obavlja onako kako to okoliš zahtijeva, a ne onako kako bi bilo praktičnije.