Ovaj su most zvali “hrvatski Golden Gate” i ovih dana slavi 45. rođendan! Preko njega godišnje prijeđe više od milijun vozila

Danas ga uzimamo zdravo za gotovo, potpuno nam je normalna činjenica da na Krk možemo doći automobilom, bez plaćanja trajekta i bez dugih čekanja na ukrcaj. No Krk je ipak otok, i nije uvijek bio na ovaj način povezan s kopnom. Krčki most otvoren je u srpnju 1980. godine i nedavno je napunio 45. rođendan. Svih tih godina ostao je simbol i ponos Kvarnera, građevina koja je uvelike olakšala život otočanima i dala vjetar u leđa razvoju cijelog otoka.

U vrijeme kad je izgrađen, bio je čudo svjetskih razmjera. U početku je nosio ime Titov most, a u domaćim su ga krugovima ponosno nazivali „hrvatski Golden Gate“. Sve do sredine 90-ih bio je najveći most tog tipa, s armirano-betonskim lukom, na svijetu. Njegova ukupna duljina je 1430 metara, a spaja kopno s otokom preko malog otočića Sveti Marko. Upravo je taj otočić poslužio graditeljima za ukopavanje temelja oba luka mosta. Kanal bliže kopnu nazivao se „tihi kanal“, a onaj od otočića prema Krku „burni kanal“.

Iako se nagađalo da je drveni most između Krka i kopna postojao još u srednjem vijeku, za to nema dokaza. Službena ideja o gradnji mosta prvi se put pojavila nakon Prvog svjetskog rata, no zbog teške gospodarske situacije stavljena je na čekanje. Ponovo se pojavila nakon što je završio Drugi svjetski rat, ali do realizacije je moralo proći još nekoliko desetljeća.

Radovi su započeli 1976. i trajali su četiri godine, a za njih su bile zadužene tvrtke Mostogradnja iz Beograda i Hidroelektra iz Zagreba. Dan otvorenja, 19. srpnja 1980., bio je posebno svečan, o događaju su izvještavali svi mediji tadašnje države. Dok su trajale razne ceremonije i parade brodova i jedrilica u podmorju, preko mosta je pješice prešlo oko 25 tisuća ljudi.

Lokalni Novi list tada je izvještavao o impresivnim brojkama: utrošeno je oko 25.600 kubičnih metara betona, 3520 tona armature, a trošak je iznosio 654 milijuna tadašnjih dinara.

U prvih 20 godina preko mosta je prošlo više od 27 milijuna vozila, a procjenjuje se da ih danas, u ljetnim mjesecima, u jednom danu zna proći i po 28 tisuća. U početku se mostarina naplaćivala, i najavljeno je da će se to ukinuti kad se otplate troškovi izgradnje. Devedesetih je račun poravnat, pa su se stanovnici okolnih naselja počeli sve glasnije buniti protiv naplate. Postigli su da se mostarina ne naplaćuje njima, no ostali su ju nastavili plaćati sve do 2020., kad je potpuno ukinuta.

Most je donio prosperitet otoku, turizam je procvjetao, broj stanovnika je rastao, a zbog blizine kopna stanovnicima su sve usluge i institucije bile nadohvat ruke. No most ima i svojih problema. Zbog snažnih udara bude često se zatvara za pojedine skupine vozila, a njegovu konstrukciju nagriza sol. Stoga se sve češće govori o mogućnosti gradnje novog mosta s četiri trake, koji bi bio nešto južnije od današnjeg, a sadašnji bi se zatvorio za promet. Prema zadnjim najavama, to bi moglo biti 2030. godine. Dok se to ne realizira, Krčki most ostaje nezamjenjiva žila kucavica koja spaja obalu s kvarnerskim arhipelagom.