Riva u dalmatinskom gradu prije 80 godina je bila potpuno srušena! Danas je živa šetnica s četiri spomenika i ribljom tržnicom

Dalmatinske šetnice često nalikuju jedna na drugu, ali makarska se riva izdvaja čak i u tom društvu. Ovdje se rivom šeta svega nekoliko metara od mjesta gdje jahte i brodice toče gorivo, a izvan sezone svježa riba, škampi i lignje prodaju se izravno s ribarskih brodova. Na potezu dugom nešto više od kilometra, između mora i moćnog Biokova, ova riva nije nalik uobičajenoj šetnici. Iznad nje prema moru spušta se stara gradska jezgra. To nije samo lijepa šetnica uz more u hladu palmi: ovdje se susreću radna luka, turistički život i gradska svakodnevica.

Unatoč statusu popularnog ljetovališta, Makarska je zadržala obilježja prave radne luke. S glavnog pristaništa tijekom cijele godine polaze trajekti prema Braču. Jedan od najneobičnijih detalja rive jest morska benzinska postaja smještena tik uz šetnicu. Prolaznici ovdje šetaju tek nekoliko koraka od gata uz koji jahte i brodice dolaze po gorivo.

Ipak, unatoč blizini trajekata, glisera i benzinske postaje, more uz rivu ostaje iznenađujuće čisto. S parapeta se često mogu vidjeti i ribari sa štapovima, a u mirnijim mjesecima do obale ponekad doplivaju čak i dupini.

Svoj današnji izgled riva je počela dobivati nakon Drugog svjetskog rata. Godine 1944. bombardiranja su uz obalu ostavila duboke kratere, pa se riva praktički morala graditi ispočetka. Obala je popločana bijelim bračkim kamenom, a kasnije je upravo ovdje uređena i prva asfaltirana ulica u Makarskoj.

Kanarske palme, bez kojih je danas nemoguće zamisliti ni Makarsku ni ostala dalmatinska ljetovališta, posađene su sredinom 1950-ih godina. Desetljećima kasnije, ovaj se prostor stalno obnavlja, ali ne gubi svoj mediteranski duh. Tako je u jesen 2024. godine završena opsežna rekonstrukcija dijela rive kod hotela Osejava, gdje je postavljeno novo kameno opločenje i mozaična ruža vjetrova.

Krenete li na zapad, prema Svetom Petru i Plišćevcu, na kratkom potezu rive naići ćete na čak četiri spomenika. Na ovom dijelu rive nema spomenika političarima ni ratnim herojima – ovdje se priča o turizmu, moru i ribarskoj tradiciji. Pažnju prvo privlači dvometarski brončani „Spomenik turistu”, postavljen povodom stote obljetnice turizma. Odmah pokraj njega, tik iznad mora leži „Bonaca”, figura opuštenog kupača.

Dalje sve poprima ozbiljniji ton. Sidro teško pet tona podsjeća na trgovački brod „Makarska” koji je potonuo kraj Marseillea 1978. godine, premda je sidro s broda skinuto još prije njegova posljednjeg putovanja.

Samo nekoliko desetaka metara dalje, u jesen 2024. godine postavljen je „Kameni ribar”. Figuru čovjeka koji plete mrežu iz bračkog kamena isklesali su učenici Klesarske škole iz Pučišća, kao posvetu makarskoj ribarskoj tradiciji.

U različitim godišnjim dobima riva pokazuje sasvim drukčija lica. Izvan sezone pretvara se u malu riblju tržnicu na otvorenom. Ribari privezuju koče tik uz obalu, a građani svježi ulov kupuju gotovo izravno s broda.

Ljeti, kad luku preplave izletnički brodovi, takva slika nestaje, ali riva tada postaje pozornica Ribarskih večeri. Svaka dva tjedna zbog toga zatvara se promet. Uz živu glazbu Gradske glazbe priprema se crni rižot, a na gradelama se peku lignje, orade i srdele, reže se domaći pršut te se nude lokalni sirevi i tradicionalne dalmatinske slastice.