U ovom hrvatskom mjestu Sunce zalazi posljednje! U njemu se nalazi i najstariji svjetionik na Jadranu

Najveći hrvatski poluotok, čarobna Istra, prepun je čuda i zanimljivosti koje bismo mogli istraživati tjednima i još ne bismo uspjeli vidjeti sve. Od prelijepih gradova na obali, preko šarmantnih sela u unutrašnjosti pa sve do prirodnih fenomena i starih utvrda, Istra zaista krije za svakog ponešto. A upravo se u Istri nalazi i najzapadnije naseljeno mjesto u Hrvatskoj, mirno ribarsko naselje puno palmi, čempresa i prekrasnih plaža, u kojem Sunce zalazi posljednje!

Savudrija je smještena nedaleko od granice sa Slovenijom, poznata je po svom starom svjetioniku, ribarskoj tradiciji i mirnom načinu života, ali malo tko zna da upravo ovdje Sunce zalazi najkasnije u Hrvatskoj. Dok u drugim dijelovima zemlje večer već polako preuzima nebo, stanovnici Savudrije i njihovi gosti još uvijek mogu uživati u toplim nijansama narančaste, crvene i zlatne boje koje se prelijevaju nad pučinom.

Razlog za to zapravo je vrlo jednostavan. Savudrija se nalazi na najzapadnijoj točki Hrvatske pa Sunčevim zrakama treba nešto više vremena da nestanu iza horizonta nego u istočnijim krajevima zemlje. Iako razlika nije velika i često se mjeri tek u nekoliko minuta, ona ovoj destinaciji daje poseban šarm. Upravo tih nekoliko minuta stvara osjećaj kao da dan ovdje traje malo dulje…

Savudrija je udaljena svega nekoliko kilometara od Umaga. Mnogi je prepoznaju po impresivnom svjetioniku koji ponosno stoji uz obalu još od 19. stoljeća. Izgrađen 1818. godine, savudrijski svjetionik najstariji je aktivni svjetionik na Jadranu, a uz njega se vežu brojne priče i legende. Jedna od najpoznatijih govori o austrijskom plemiću koji je svjetionik dao izgraditi zbog ljubavi prema lokalnoj djevojci.

Izgradnja ovog velebnog zdanja, za koje se koristio lokalni kamen, koji se pak vadio na obližnjoj obali i zatim obrađivao direktno na terenu, započela je u ožujku davne 1817. Krov svjetionika pokriven je 70 kilograma teškim crjepovima, koji odolijevaju i najjačoj buri. Savudrijski ljepotan s radom je počeo u noći na 17. travnja 1818. Puštanju u pogon prisustvovao je austrijski car Franjo I., koji se, kao glavni pokrovitelj izgradnje, spominje i u natpisu na postolju same građevine.

Zalazak sunca u Savudriji poseban je doživljaj koji mnogi putnici uspoređuju s najljepšim mediteranskim razglednicama. Nebo se polako pretvara u platno prepuno toplih tonova, more poprima zlatni sjaj, a tišina koju prekidaju tek valovi i galebovi stvara gotovo filmsku atmosferu. Nije neobično vidjeti parove kako sjede na stijenama i promatraju horizont, fotografe koji pokušavaju uhvatiti savršeni kadar ili putnike koji jednostavno u tišini uživaju u trenutku.

Zanimljiva je legenda i o tome kako je mjesto dobilo ime. Naime, kako piše na stranici Istra.hr, priča kaže da se sin njemačkog cara Barbarosse, Otto, u pomorskoj bitci 1177. godine pokušao sakriti u jednoj cisterni kod Savudrije. Od kombinacije riječi „salvo re“ (spašen kralj) tako nastaje toponim Salvore, odnosno savudrija.

Za kraj je zanimljivo spomenuti kako turizam u ovom kraju ima zaista dugu povijest. Naime, u doba Austro-ugarske velikaši su tu gradili ljetnikovce uz more, a tada započinje i zdravstveni turizam koji se razvija zbog povoljnih klimatskih uvjeta. Dodatni je zamah turizmu dala gradnja najpoznatijeg simbola mjesta: svjetionika Savudrija.