Stari kaštel u Istri, okružen poljima vinove loze i maslina, bio je tiha patnja grofova i plemića, a uskoro će, na radost mnogih, zasjati u punom sjaju

Posjet čarobnoj Istri uvijek se čini kao dobra ideja, pogotovo ako volite istraživati. Svako mjesto, čak i ono najmanje, skriveno duboko u njezinoj unutrašnjosti, prava je riznica povijesti i prirodnih ljepota. A jedan od bisera naše Terre Magice svakako je Momjan, šarmantno naselje u sastavu Grada Buja. Smješten na 270 metara nadmorske visine te 18 kilometara udaljen od umaške i novigradske rivijere, oduševit će vas zelenilom i plodnim poljima prepunima vinove loze i maslina.

Momjan, koji danas ima manje od 300 stanovnika, sve više okreće se seoskom turizmu. Osim odlične tradicionalne domaće kuhinje, može se pohvaliti i nevjerojatnim bogatstvom faune – ondje ćete pronaći fazane, srne, veprove te velik broj zaštićenih i nezaštićenih ptica pjevica pa nije nikakvo čudo što ga iz godine u godinu posjećuje sve više zaljubljenika u lov.

Ovaj pitoreskni kraj, bogat izvorima vode, bio je naseljen još u pretpovijesno doba, a sam Momjan prvi put spominje se 1035. godine u jednom carskom dokumentu. O njegovoj bogatoj povijesti najbolje svjedoči impresivan Momjanski kaštel. Na stjenovitom vidikovcu, koji se uzdiže iznad doline potoka Argille i rijeke Dragonje, u prvoj polovici 13. stoljeća sagradio ga je devinski vlastelin Wosalcus de Mimiliano.

No prevrtljiv kakav je bio, vođen isključivo vlastitim interesima i silno željan političkih funkcija, ovaj vlastelin, ali i njegovi sinovi, bio je poznat po mnogobrojnim sporovima i sukobima sa susjedima. Često su ratovali i mijenjali strane između goričkih grofova i akvilejskih patrijarha pa je Momjanski kaštel, zbog silnih mijenjanja vlasnika, svojedobno bio prozvan i ukletim.

Nakon što je bio u posjedu i goričkih grofova, namjesnika Pietrapelose te njemačkih plemića Raunichera, kaštel je 1548. prodan staroj plemićkoj obitelji Rota, koja je vukla porijeklo iz talijanskog Bergama. Simone Rota detaljno ga je preuredio, obnovio prostorije za stanovanje i izgradio novi kameni most. Grofovi Rota u njemu su boravili sve do druge polovice 18. stoljeća. Nakon što su se preselili u udobniju palaču u selu, dvorac je ostao prepušten zubu vremena. Ovu veličanstvenu građevinu nekoć je krasila i mala obiteljska kapela sv. Stjepana prvomučenika.

Kaštel Rota danas prolazi kroz opsežnu obnovu, a u posljednjih deset godina ostvareni su značajni konzervatorsko-restauratorski zahvati, među kojima se ističe geomehanička sanacija stijene na kojoj kaštel počiva, čime je osigurana njegova dugoročna stabilnost. Uz to, obnovljeni su kula i dio ostataka zidina, a provedeno je i arheološko istraživanje koje je dodatno rasvijetlilo bogatu povijest ovog povijesnog zdanja.

Trenutačno je u tijeku restauracija glavnog portala, a uskoro će se iznad njega postaviti i obiteljski grb obitelji Rota. Ovaj vrijedan heraldski simbol nekad je krasio kaštel, no s vremenom je premješten – prvo na kuću obitelji Rota u Dolinjoj Vasi, a 1970. godine na Dom kulture. Nakon desetljeća čekanja, grb se konačno vraća na svoje izvorno mjesto, čime će se zaokružiti ova temeljita obnova i kaštelu vratiti njegov autentičan izgled.