Moćna utvrda na litici visokoj 25 metara čuvala je jug Hrvatske, a danas je prekrasan vidikovac i portal u daleku prošlost

Dunave su pitoreskno naselje u živopisnim konavoskim brdima, za koje možda nikad niste čuli. Od turističkog dragulja Dubrovnika mjesto je udaljeno tek 40-ak kilometara i krije jednu od najvećih povijesnih atrakcija ovog dijela Hrvatske. Upravo se ovdje, naime, nalazi utvrda Sokol grad, impresivna i moćna tvrđava bogate i zanimljive povijesti koja oduševljava posjetitelje. Ponosno stoji na nepristupačnoj stijeni čija visina na nekim dijelovima premašuje 25 metara, a s nje puca veličanstven pogled na čitave Konavle.

Okružen impresivnim čempresima, nebu pod oblacima, ovaj biser juga Hrvatske iz godine u godinu privlači sve više turista. Iako je neko vrijeme bila zaboravljena, utvrda Sokol Grad nakon temeljite obnove danas ima onaj stari sjaj i mističnost. U posjedu je Društva prijatelja dubrovačke starine, koji vode brigu i o slavnim dubrovačkim te stonskim zidinama, kao i gradskim kulama poput Lovrijenca. Pod njihovim je nadzorom od 1966. godine, obnova je bila dugotrajna i temeljita, a ovaj dragulj Dubrovačko-neretvanske županije za javnost je otvoren u travnju 2013. Ulaznica se može kupiti i putem interneta, a stoji 10 eura za odrasle i 5 eura za mlađe od 18 godina.

Tragovi života oko Sokol grada datiraju još iz prapovijesti, a u posjed Dubrovačke Republike isti je došao 1420. godine. Prvi pisani spomen ovog ”zaštitnika Konavala” zabilježen je 1391. Izvorno se spominje kao utvrda bosanskih velikaša, a uloga joj je oduvijek bila obrana stanovnika okolnog područja od vanjskih neprijatelja. Osim toga, Sokol grad je kroz povijest bio i svojevrsni štit mlinicama na rijeci Ljutoj iz kojih se Dubrovnik snabdijevao brašnom.

Ova utvrda Dubrovačke Republike, koja je označavala granicu s Otomanskim Carstvom, 1667. godine pretrpjela je golemu štetu u razornom potresu koji je stubokom promijenio spomenuto područje. Nakon ove prirodne katastrofe, utvrda biva napuštena i prepuštena zaboravu i propadanju. U tom tmurnom razdoblju, žitelji okolnih naselja s razrušene utvrde uzimali su kamenje koje su koristili za izgradnju svojih kuća, što je dodatno devastiralo ovo važno povijesno zdanje.

No Sokol grad je u kasnom srednjem vijeku itekako bio u fokusu Dubrovčana, što nimalo ne čudi, s obzirom na njegov strateški važan položaj. Isti se neprestano nadograđivao, ojačavao i vrlo temeljito održavao. Tako je utvrda imala vlastitu cisternu, zgrade za streljivo i vojnike, ali i žene te djecu iz obližnjih sela u slučaju ratne opasnosti, stražarnice, skladište vina i hrane, kao i stan za samog kastelana (kapetana, tj. zapovjednika utvrde).

Impozantni bedemi Sokol grada savršeno se uklapaju u stjenoviti krajolik koji ga okružuje. Sama utvrda sastoji se od tri razine. Najniža se zove Kamen i na njoj se po potrebi sklanjalo okolno stanovništvo. Drugu razinu, onu s južne i jugozapadne strane, krasio je utvrđeni glavni ulaz, a na njoj su se nalazili i kuhinjska peć, spremište za hranu (koje je poslije pretvoreno u cisternu), kuća u kojoj je boravila plaćenička vojska, kao i kuća samostrijelaca, stražarska kula te sanitarni čvor. Najviši i najsigurniji dio utvrde bili su rezervirani za veliku cisternu, spremište hrane i oružja, kastelanov stan, crkvu, kovačnicu…

Spomenuti zapovjednik utvrde, koji je imao i sudske ovlasti, birao se iz redova vlastele na razdoblje od šest mjeseci. Tijekom tog mandata ni po koju cijenu nije smio izaći iz kastela, bio je zadužen za čuvanje ključa kastela te otključavanje i zaključavanje glavnih vanjskih vrata. Uz sve navedeno, u utvrdu nije smio primati apsolutno nikoga – ni Konavljane, ni strance, čak ni same Dubrovčane, osim ako nisu imali posebnu dozvolu središnjih vlasti.

Ako planirate izlet u Dubrovnik, ili negdje na jug Hrvatske, neka se utvrda Sokol Grad svakako nađe u vašem itineraru. Oduševit će vas njezina ljepota, debele zidine, prekrasan pogled s vrha. Ovaj stari grad toliko je nestvarno lijep da se brzo zaborave svi usponi i stepenice uz koje se treba popeti. Za najljepše stvari i doživljaje u životu ipak se treba malo potruditi…