Jedna od posljednjih pravih prašuma na svijetu nalazi se u Europi: izgleda isto kao prije 10.000 godina i dom je rijetkih bizona

Prekrasni gradovi poput prijestolnice Varšave, Krakova, Łódźa, Wrocława, Poznańa, Gdanjska ili Lublina dovoljan su razlog za posjetiti Poljsku. No ta država srednje Europe prepuna je i raznolikih krajolika koji izazivaju strahopoštovanje i ostavljaju bez daha. Baltička obala i njezine pješčane plaže, pokretne dine u Nacionalnom parku Słowiński, planinski lanac Tatre sa svojim dubokim jezerima i veličanstvenim špiljskim sustavima, močvare Biebrza i dolina Barycz, najveći europski kompleks ribnjaka i raj za promatrače ptica samo su neki od njih.

No mi vas ovaj put vodimo u Nacionalni park Białowieża, koji spada među najstarije u Europi, dok se njegova čuvena Bjeloveška šuma smatra jednim od posljednjih ostataka nekad dominirajuće i oko 10.000 godina stare prašume, koja se protezala čitavim europskom nizinom, od obale Atlantskog oceana do Urala u Rusiji te od Baltika pa sve do Crnog mora.

Ovaj prirodni rezervat također je upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi, a tu laskavu titulu donijela mu je iznimno bogata biosfera, koja uključuje životinje poput divlje svinje, vuka, losa, risa, lasice i kune, a ujedno je i dom najveće svjetske populacije europskog bizona, inače najteže kopnene životinje na Starom kontinentu.

Granica između Poljske i susjedne Bjelorusije prolazi upravo kroz ovu šumu, a na bjeloruskoj strani nalazi se jednako atraktivan Nacionalni park Belovežskaja Pušča. Poljski dio šume, koji pripada Nacionalnom parku Białowieża, posljednja je izvorna nizinska šuma u Europi, a specifična je po tome što je čovjek nije dirao pa je zadržala velik dio svog iskonskog krajolika te biljnog i životinjskog svijeta.

Dijelom močvarna, ova šuma obiluje hrastom, grabom, smrekom i borom, a bogata je i ”mrtvim”, tj. trulim drvećem, grmljem te otpalim lišćem. Takvo ”smeće” šumari obično čiste, no to u ovom strogo zaštićenom području nije slučaj pa mrtva biomasa čini čak 25 % ukupne mase drveća, što znači da su trulo drvo nastanile mnoge vrste gljiva, plijesni, bakterija i insekata, od kojih su neke i ugrožene te im prijeti izumiranje.

No glavni simbol Bjeloveške šume ipak je europski bizon. Populacija istog drastično se smanjila još u 18. stoljeću, najviše zbog lova, osobito popularnog među tadašnjim vladarima, ali i krivolova. Posljednji divlji primjerak ove vrste ubijen je nedugo nakon završetka Prvog svjetskog rata, točnije 1919. godine, a 1925. istrijebljen je i kavkaski bizon.

Srećom, nekoliko primjeraka europskog bizona iz zooloških vrtova s vremenom je premješteno baš u Bjelovešku šumu, gdje su se isprva uzgajali na zasebnom polju, a na prostor današnjeg Nacionalnog parka pušteni su tek 1952. Trenutačno ih u Poljskoj ima 800-tinjak i to je službeno najbrojnija slobodna populacija te životinje na čitavom svijetu.

Veličanstvenu Bjelovešku šumu, ultimativan simbol prirodnog bogatstva i raznolikosti Poljske, godišnje posjeti oko 200.000 turista. Većina njih odsjeda u malom selu Białowieża, koje leži u samom srcu spomenute šume. Ukupna površina Nacionalnog parka Białowieża iznosi 105,2 četvorna kilometra, a zaštitna jedinica Centra za uzgoj europskih bizona, koja se nalazi unutar njega, sastoji se od dvije zone.

Prva je zatvorena (u pitanju je rezervat) i ona je nedostupna za posjetitelje, a druga je tzv. izložbena farma, koju je moguće obići. Naravno, tu je i slobodna zona u kojoj se europski bizoni, koji mogu težiti i do jedne tone, slobodno šetaju šumama i neposrednom okolicom Białowieże.