IMPRESIVNA GRAĐEVINA
Ogromne skulpture, stare više od 2000 godina i teške devet tona, nalaze se na vrhu strme planine i jedno su od najimpresivnijih nalazišta na svijetu
Izlazak i zalazak sunca na ovom mjestu slove kao bogovski… Kako i ne bi kad je samo mjesto zamišljeno za bogove. I još jednu osobu, koja je u biti i sama sebe smatrala božanstvom – Antioha I. Komagenskog, slavnog kralja nekadašnjeg carstva Komagene. Naime, upravo je on najzaslužniji za izgradnju impozantne nekropole smještene pri vrhu 2134 metara visoke planine Nemrut na jugu Turske, jednom od najviših vrhova Taurskog gorja. Svetište, odnosno grobnicu Nemrut Dağ izgradio je, kako je sam ustvrdio, u svoju čast, ali i čast bogova, a ona danas svojom impozantnim izgledom privlači turiste iz cijelog svijeta.
KRALJ PROMOVIRAO SVOJU VLASTITU VIZIJU VJERE
Lokalitet je upisan i na popis svjetske baštine UNESCO-a 1987., a godinu kasnije područje je proglašeno i nacionalnim parkom. I sama turska turistička zajednica Nemrut Dağ opisuje kao jedno od najnevjerojatnijih mjesta u Turskoj. Grobnica, odnosno svetište nastalo je u razdoblju od 62. do 28. godine pr. Kr., prema viziji spomenutog Antioha I. koji je zagovarao svoj specifični ‘vjerski program’, mješavinu grčkih i perzijskih božanstava, ali i elemenata iz svoje vlastite obitelji. Povjesničari pretpostavljaju da je tim specifičnim miksom pokušavao ujediniti vrlo raznoliko stanovništvo kraljevstva kojim je vladao. Iako vjera koju je propagirao nije bila dugovječna, njegovi su nasljednici slijedili njegov primjer te također podizali svoje grobnice na spomenutom području.
OTKRIVEN JOŠ 1881., NO ISTRAŽIVANJA POČELA TEK 1953. GODINE
Nevjerojatni lokalitet bio je nepoznat široj javnosti sve do 1881. godine, kad je na njega nabasao, istražujući područje, njemački inženjer Karl Puchstein. No, prava arheološka istraživanja započela su tek mnogo kasnije, 1953. godine. Od tada je, unatoč svojoj zabačenosti, mjesto steklo iznimnu popularnost.
OGROMNI TUMUL IZRAĐEN OD KAMENJA VELIČINE ŠAKE, OKRUŽEN GIGANTSKIM SKULPTURAMA
Svetište i mauzolej danas se smatraju jednim od najambicioznijih građevinskih pothvata helenističkog perioda, tvrde neki izvori. Naime, tamošnji tumul ima promjer od 145 metara, a visok je oko 50 metara. S tri je strane, i to istočne, zapadne i sjeverne, okružen prostranim terasama, no najviše u oči upadaju gigantske skulpture te kameni blokovi i reljefi, od kojih su neki teški i po devet tona. Same skulpture visoke su i do devet metara, no mnoge od glava su se, pod utjecajem niza okolnosti o kojima ćemo malo kasnije, odvojile od masivnih tijela te leže razbacane po lokalitetu. Sam tumul izrađen je od kamenja veličine šake.
IZAZOVNI VREMENSKI UVJETI I SEIZMIČKI AKTIVNO PODRUČJE
Naime, Nemrut Dağ suočava se s vrlo izazovnim vremenskim uvjetima. Tamošnje skulpture odolijevaju velikim temperaturnim razlikama, izlaganju suncu i vjetru, a svake godine oko šest mjeseci budu zatrpane snijegom. Isto tako, svetište se nalazi i na seizmološki vrlo aktivnom području. Upravo to su razlozi zašto su skulpture u današnjem stanju, odnosno zašto su ostale bez glava, te zašto se tumul, originalno visok 60 metara, s vremenom smanjio za šestinu svoje visine.
PRVI HOROSKOP NA SVIJETU I PRVO PRIKAZANO RUKOVANJE
Na tamošnjim su skulpturama jasno uočljivi različiti utjecaji s kojima se poigravao slavni kralj – grčka lica i perzijska odjeća, pokrivala za glavu i frizure. Isto tako, na lokalitetu se nalaze i još dva vrlo zanimljiva ‘izloška’. Jedno je ploča koja prikazuje lava i položaj planeta Jupitera, Merkura i Marsa na 7. rujna 62. godine pr. Kr., što je vjerojatni dan početka gradnje svetišta. Neki znanstvenici taj prikaz smatraju najstarijim prikazom horoskopa na svijetu.
Isto tako, jedan od tamošnjih reljefa navodno sadrže i najstarije prikaze rukovanja na svijetu. Pretpostavlja se da sam lokalitet i dalje skriva mnoge tajne. Znanstvenici su, primjerice, otkrili pogrebnu komoru, no do nje – barem trenutno – nije moguće doprijeti.
CESTA DO VRHA OTVORENA OD SREDINE TRAVNJA DO SREDINE LISTOPADA
Posjetitelji to posebno mjesto najviše vole posjećivati u vrijeme izlaska ili pak zalaska sunca kada je ono posebno magično. Većina njih u ovaj zabačeni kraj dolazi iz obližnjih gradova Malatya, Kahta ili Adıyaman, dok je sama cesta koja vodi do vrha otvorena od sredine travnja do sredine listopada. Ostatak godine zatrpana je snijegom.
