'Tekući pilav'
Mjesta
Nesvakidašnje životne priče: ovo njemačko selo okruženo je Švicarskom, stanovnici nisu dio EU, rade u Švicarskoj, ali plaćaju njemačke poreze
Sjednete li na šniclu i pivo na terasu restorana Waldheim u selu Büsingen am Hochrhein, pa između dva slasna zalogaja i nekoliko osvježavajućih gutljaja ugledate prijatelja za susjednim stolom i poželite ga otići pozdraviti, moguće je da ćete morati prijeći državnu granicu između Njemačke i Švicarske. Na carinika i policajca nećete pritom naići, no iscrtana linija na podu jasno označava da ste napustili jednu zemlju i ušli u drugu.
VRH PLANETEGorostasi visoko iznad oblaka zbog kojih mnogi riskiraju živote: upoznajte pet najviših planina svijeta
Nastavi čitatiLinija razgraničenja u restoranu tek je jedan od pokazatelja neobične geografske i političke situacije u Büsingenu „na visokoj Rajni”, što je prijevod imena slikovitog mjestašca koji je njemačka enklava na švicarskom teritoriju već stoljećima. Podsjetnik za one koji se teže prisjećaju lekcija iz geografije: enklava je teritorij koji politički pripada nekoj državi, a sa svih je strana okružen nekom drugom državom. Eksklava je dio teritorija neke države potpuno odvojen od njega teritorijem druge države. Büsingen am Hochrhein, dakle, zadovoljava obje definicije.
LOKALNI (NJEMAČKI) NOGOMETNI KLUB SMIJE SE NATJECATI U ŠVICARSKOJ LIGI
Od granice s Njemačkom istočni dio grada udaljen je tek 700 metara, ima nešto manje od 1500 stanovnika koji su politički državljani Njemačke, no mjesto ekonomski pripada Švicarskoj. To, primjerice, znači da se kao valuta koristi švicarski franak i da mjesto ne podliježe carinskim propisima Europske unije.
LJEPOTA I FASCINANTNA POVIJEST Jedna od najstarijih katedrala u Europi nalazi se u velikom hrvatskom gradu! S njezina zvonika pruža se prekrasan pogled, a i danas je srce vjerskog života
Nastavi čitatiVećina trgovine se odvija u švicarskim francima i stanovnici uglavnom rade u okolnim, većim švicarskim gradovima, no moraju plaćati njemačke poreze koji su poprilično veći od švicarskih. Djeca idu u lokalnu, njemačku osnovnu školu, nakon koje njihovi roditelji odlučuju hoće li obrazovanje nastaviti u Njemačkoj ili Švicarskoj.
Lokalci svi imaju i njemački i švicarski poštanski broj: dobit ćete ih na telefon i ako nazovete njihov kućni broj s njemačkim predbrojem +49 i sa švicarskim predbrojem +41. Uz sve to, gradski je nogometni klub jedini njemački klub kojem je dozvoljeno natjecati se u švicarskoj ligi.
Kao i kod većine svjetskih enklava, povijest ove teritorijalne zbrke puna je zanimljivih priča. Sve je počelo 1693. godine kad Njemačka kao država nije ni postojala. Selo je bilo pod austrijskom vlašću kad je obiteljski vjerski sukob doveo do otmice feudalnog lorda koji je šest godina proveo utamničen u švicarskom Schaffhausenu.
Nakon brojnih pregovora, prijetnji ratom i sukoba, lord je oslobođen i lokalci su se zakleli da se nikad, nikad više neće vratiti u Švicarsku. Nekoliko desetljeća kasnije, Austrija je prodala Švicarskoj svoje teritorije oko Büsingena, ali taj je grad, kako je i najavila, zadržala. Kad su u 19. stoljeću dijelovi Austrijskog carstva postali dio Njemačke, nova je republika položila pravo i na Büsingen.
NA REFERENDUMU JE 96 POSTO STANOVNIKA GLASALO DA ŽELE BITI DIO ŠVICARSKE. NIJE PROŠLO
Pedantni Švicarci pokušali su ispraviti ovu nelogičnost i 1919. je organiziran referendum na kojem se 96 posto stanovnika Büsingena izjasnilo da želi pripasti Švicarskoj. No, kako Njemačkoj nije ponuđeno ništa zauzvrat, vlasti u Berlinu nisu bile zainteresirane za olako prepuštanje dijela teritorija.
Dogovor je ostao na snazi i tijekom kaotičnih godina Drugog svjetskog rata. Da bi se njemački vojnici mogli vratiti kući u Büsingen, morali su na granici položiti oružje i skinuti vojne uniforme. Nakon rata problem je bio svakodnevni život jer su za svaku nabavku i odlazak u trgovinu stanovnici morali prolaziti granične kontrole. To je riješeno tek 1967. sporazumom kojim su ukinute granice oko mjesta, a Büsingen je pripao švicarskoj carinskoj zoni.
Danas su stanovnicima najveći problem porezi. Većina ih radi u Švicarskoj i zarađuje više od njemačkih sugrađana, no plaćaju njemačke poreze pa im ostaje manje novaca nego njihovim švicarskim kolegama. S druge strane, troškovi života, prvenstveno stanarine, su niži nego u švicarskim gradovima, a njemačka ima dobre porezne olakšice za umirovljenike. Zato je ova mala enklava postala utočište za starije, kako Nijemce tako i Švicarce, koji ovdje dolaze uživati u penziji, dok mladi odlaze u švicarske gradove.
