U Hrvatskoj postoji otočić ravan poput ploče! Na njemu ne rastu biljke i jedan je od najneobičnijih prizora na Jadranu

Na hrvatskoj obali Jadrana, kamo god uperiš pogled, dočeka te neki prizor koji oduzima dah. Tu su nevjerojatne plaže, obluci i stijene najrazličitijih oblika, more koje prelazi iz prozirnog tirkiza u duboku plavu te obale o koje s jedne strane udaraju valovi, dok ih s druge poput čuvara nadziru moćne planine. A onda su tu i otoci. Mali, veliki, goli, zeleni, niski, strmi i neobičnih oblika…Neki su naseljeni tisućama godina, na drugima se nalaze tek svjetionik, usamljena crkvica ili tragovi nekadašnje poljoprivrede, dok su pojedini toliko maleni i izloženi moru da na njima gotovo ništa ne može rasti. Među takvim kamenim mrvicama kriju se neki od najneobičnijih prizora naše obale.

Neke od tih otočnih ljepota stekle su i svjetsku prepoznatljivost. Galešnjak je zahvaljujući gotovo savršenom obliku srca postao poznat kao Otok ljubavi, dok Baljenac, koji se naziva i Bavljenac, iz zraka podsjeća na golemi ljudski otisak prsta. Taj dojam stvara gusta i zamršena mreža suhozida kojima su nekada omeđivane male poljoprivredne površine.

No u tom moru neobičnih oblika nalazi se još jedan otočić čiji izgled najbolje opisuje upravo njegovo ime. Zove se Taljurić, a u lokalnom govoru može se čuti i naziv Pijat. Kada ga se promatra s mora ili iz zraka, doista djeluje poput velikog kamenog tanjura koji je netko pažljivo spustio na površinu Jadrana.

Taljurić se nalazi unutar granica Parka prirode Telašćica, na jugoistočnom dijelu Dugog otoka, i smatra se jednom od najneobičnijih prirodnih pojava toga zaštićenog područja. U službenim dokumentima navodi se kao hrid i ubraja se među najmanje otoke i hridi u arhipelagu Parka. Promjer mu iznosi oko 60 metara, a uzdiže se svega tri metra iznad površine mora.

U biti je riječ o gotovo ravnoj kamenoj ploči izgrađenoj od vodoravno položenih slojeva vapnenca. Njegovi su gornji dijelovi tijekom vremena izloženi neprekidnom djelovanju valova, soli i vjetra, zbog čega cijeli otočić izgleda kao da ga je more stoljećima brusilo i poravnavalo. Za snažnih oluja valovi mogu prelaziti preko gotovo cijele njegove površine, što objašnjava zašto se na njemu nije uspjela razviti vegetacija.

Neobičan izgled izravno je utjecao i na njegovo ime. Otočić podsjeća na ravnu, okruglu dasku kakva se nekada upotrebljavala u kuhinji, a koju su mletački moreplovci u svojem dijalektu nazivali „tagliero”. Od te riječi, prema tumačenju Parka prirode Telašćica, razvio se naziv Taljurić.

Na površini otočića nema drveća, grmlja ni trave. Iako izdaleka djeluje potpuno pust, njegov rub ipak nije bez života. Na stijenama uz samu morsku površinu mogu se pronaći kolonije balanusa, sitnih morskih račića poznatih i kao brambuljci, koji se čvrsto pričvršćuju za kamen i dobro podnose neprestano udaranje valova.

Još jedna zanimljivost krije se na jugozapadnoj strani Taljurića. Ondje se nalazi ostatak nekadašnje fosilne špilje čiji je svod tijekom geološke prošlosti erodirao i nestao. Danas zato izgleda poput špilje otvorene prema nebu, odnosno kamenog udubljenja bez krova. More oko otočića bogato je životom, a šire područje Telašćice obuhvaća vrijedna morska staništa, uključujući livade posidonije, podmorske stijene, grebene i morske špilje.