Šarmantni otočić kraj Korčule na kojem vas dočekuju jeleni: jednom kad ga posjetite, zauvijek će vam se uvući pod kožu

Malo je mjesta na svijetu na kojima gost ima takav odbor za dobrodošlicu kao što je to na otočiću Badija u korčulanskom zaljevu. Čim stupite nogom s broda na otok, okružit će vas jeleni lopatari! Pitomi, umiljati, znatiželjni i (samo naizgled) gladni muvaju se oko posjetitelja i nadaju se kakvoj mrkvi ili jabuci. Neće vas napustiti dok ne provjere imate li nešto u ruksaku, a ako i nemate, ostaju u blizini, kao da znaju da ste tu da se divite njima i prirodi oko predivnog samostana. Na Badiji vrijeme kao da je stalo, more je bistro i mirno, a šetnja oko otoka prava je mala meditacija. I dok vas mirisi borova prate u stopu, jeleni će vam s vremena na vrijeme prepriječiti put, ali samo da vas pozdrave…

Okružen jelenima koji mu jedu iz ruke, na Badiji se čovjek zaista osjeća kao u nekoj bajci. Malo ih je teže dirati i pomaziti, ali ako im pružite zalogaj bez problema će vam se približiti i uzeti hranu direktno iz ruke. Bit ćete im zanimljivi samo dok ne dođe novi brod ili neki novi gost s poslasticom u ruci, kad će pohitati te nove goste uvjeriti da su baš ogladnjeli… I tako u krug! Svaki brod donosi novu nadu, novu mrkvu, možda i komadić jabuke. Iako su razigrani i uvijek u pokretu, imaju svoj šarm i ritam, ne boje se ljudi, ali čuvaju svoju dozu elegancije.

Jeleni lopatari na Badiji obitavaju od 1958. godine, kad su dva para donesena s Brijuna. Koliko ih je danas tamo ne piše ni na službenim stranicama otoka, niti onima turističke zajednice Korčule, no pretpostavlja se da ih je desetak, različite dobi i veličine. Neki su mlađi i znatiželjniji, drugi oprezniji i radije promatraju iz sjene borova, ali svi oni čine nezaobilazan dio otočne atmosfere. S godinama su se potpuno udomaćili: šetaju bezbrižno kamenim stazama, skrivaju se u hladu starih zidina i katkada vas prate u stopu, kao da provjeravaju jeste li dostojan gost njihova otoka.

Badija je najveći od 19 otoka, otočića i hridi u okolici Korčule i formalno je najveći otočić u Hrvatskoj. Naime, za status otoka nedostaje mu samo 0,03 četvorna kilometra. Da bi bio otok, a ne otočić treba mu površina od 1 četvornog kilometra, a njegova iznosi 0,97. Taj sitni nedostatak nije mu oduzeo ni šarm ni značaj. Dapače, upravo zbog svoje veličine Badija odiše intimnom i posebnom atmosferom. Lako je obići čitav otok pješice, staza uz more vodi vas kroz borove šume i uz kamene zidove samostana, a usput ćete čuti jedino cvrčke i pokoje šuškanje kopita u grmlju.

Otok je dobio ime po samostanu (lat. abbatia) koji je izgrađen u 15. stoljeću, a i danas dominira vizurom Badije. Petsto godina star samostan od pedesetih je godina prošlog stoljeća bio preuređen u odmaralište. 2003. se vraća u posjed Franjevaca i danas je obnovljen i impozantan, a obići ga se može samo uz prethodnu najavu. Iako je većina posjetitelja više okupirana jelenima i šetnjom uz more, vrijedi zastati i pogledati zidine koje svjedoče o bogatoj povijesti i duhovnom značaju otoka.

S obzirom na skromnu površinu i najveću nadmorsku visinu od 74 metara, ovaj hrvatski otok je jednostavno obići pješke. Cijeli je prekriven makijom i borovom šumom, s nizom lijepih uvala uz kružnu šetnicu dugu četiri kilometra. Isplati se potegnuti i do unutrašnjosti otoka, gdje se nalaze ostaci obitavališta pustinjaka San Diega Ivanovića, koji je ovdje boravio u 14 stoljeću. Danas se na tom mjestu mogu vidjeti ostaci molitvenog i stambenog prostora, mali ograđeni prostori za obradu zemlje i mjesto na kojem je skupljana kišnica. Na najvišem vrhu nalazi se crkvica Svete Katarine.

Tijekom ljeta Badiju je jednostavno posjetiti izletničkim taksi brodovima koji redovito voze iz Korčule, Lumbarde i iz Orebića. U neposrednoj blizini pristaništa ljeti radi kafić-restoran, a u sezoni je moguće i unajmiti ležaljke i koristiti tuševe te tako opušteno provesti cijeli dan među jelenima na čarobnim plažama. Neki dođu samo na kratko, ali mnogi ostanu satima, zaborave na vrijeme i dopuste da ih Badija, sa svim svojim mirom i jednostavnošću, polako osvoji.