Dokumentarac o Kopaču
Zastrašujući običaj: u ovom narodu dječaci postaju muškarci tek kad prežive opasan skok s klimavog drvenog tornja
Odrastanje i simboličan prijelaz iz dječačkog u odraslo doba na različite se načine obilježava diljem svijeta. Jedan od najneobičnijih običaja prakticira narod na otoku Pentecost, koja je dio otočne države Vanuatua u Južnom Pacifiku. Kako bi pokazali da su “odrasli”, dječaci skaču s klimavog drvenog tornja, privezani za njega samo lijanom. Ovaj opasan običaj star je stotinama godina, a u posljednje je vrijeme postao i turistička atrakcija. Posjetitelji smiju gledati skokove, no ne smiju se približavati mještanima i smetati im.
PRETPOSTAVLJA SE DA JE STOTINAMA GODINA STAR OBIČAJ BIO INSPIRACIJA ZA BUNGEE JUMPING
Pretpostavlja da je ovaj običaj preteča bungee jumpinga, a unatoč pokušajima misionara i kolonizatora da ga zabrane, lokalno stanovništvo otoka Pentecost nikad od njega nije odustalo. Inicijacija mladića u društvo zove se nagol, ili N’gol, i uvijek se održava na ljeto, u točno određenom razdoblju kad drvo i konopci nisu ni presuhi ni prevlažni. Koliko je odabir vremena važan pokazuje incident koji se dogodio 1974. godine. Tada je u posjeti otoku bila kraljica Elizabeta II. Organizatori njezina posjeta htjeli su da vidi skokove i uvjerili su mještane da ih izvedu, iako je bila kišna sezona. Lijane nisu bile dovoljno elastične i jedan je skakač pao, slomio leđa i kasnije preminuo u bolnici.
DJEČACI POČINJU TRENIRATI ZA SKOK KAD NAPUNE PET GODINA
Dječaci se za skokove pripremaju godinama prije nego dođe njihovo vrijeme da se bace s tornja. Skaču u dobi između 7 i 17 godina, a vježbati počinju već kad napune pet, ali s manjih visina. Pripreme za nagol počinju krajem travnja i početkom svibnja. Tada mladići počinju graditi tornjeve, kako bi do ljeta bili spremni. Fizički vježbaju i provode vrijeme u izolaciji kako bi sve prošlo u najboljem redu. Noć prije skoka spavaju pod tornjem kako bi otjerali zle duhove.
NAJVEĆI JE IZAZOV PRAVILNO IZMJERITI LIJANU, SVAKA GREŠKA MOŽE BITI KOBNA
Kad dođe dan skakanja, penju se na vrh tornja, gdje su postavljeni konopi od lijana s okolnog drveća. Na tlu ispod njih samo su tvrde trske i nešto biljaka. Vežu lijanu oko gležnja, skupljaju hrabrost i bacaju se u ponor. Zapravo je najveći izazov pravilno izmjeriti lijanu jer greška i od samo nekoliko centimetara može biti kobna. Uspješan skok je kad se zaustave tik do zemlje, bez da se povrijede. Svaki toranj ima nekoliko platformi i što je s veće visine mladić skočio, to se smatra većim muškarcem i postaje veoma cijenjen u svom plemenu.
PRI SKOKU SE POSTIŽE BRZINA OD 70-AK KILOMETARA NA SAT I RISKIRAJU BROJNE OZLJEDE
Ritual počinje s najmanje iskusnim skakačima na donjim platformama i završava s najiskusnijim skakačima na gornjim platformama. Cilj je dodirnuti ramenima tlo, a mladići prekriže ruke na prsima kako bi spriječili ozljede ruku. Glava je uvučena kako bi ramena bila slobodna za doticaj s tlom. Ovaj položaj i brzina koja doseže i 72 kilometra na sat predstavljaju niz rizika za skakače, od prijeloma vrata, potresa mozga… Nakon što je skok uspješno izveden, susjedi i članovi obitelji dolaze do mladića i provjeravaju je li sve u redu.
KAD JE SKOK GOTOV, MAJKA BACA RUPČIĆ KOJI SIMBOLIZIRA DJEČAKOVO DJETINJSTVO
Nakon što je uspješno izveo skok, dječak se smatra odraslim. Za vrijeme skoka prisutni su članovi njegove obitelji, a majka obično drži neki predmet iz njegovog djetinjstva, poput rupčića. Nakon završetka skoka, majka baca taj predmet što simbolizira da je djetinjstvo gotovo i da je njezin sin sada muškarac.
